Aluloza je zaslađivač koji je na tržištu od 2015., a iz dana u dan postaje sve popularniji zbog niskog sadržaja kalorija. Ima 90 posto manje kalorija od običnog bijelog šećera, prirodno je prisutan u mnogim namirnicama, a sve češće se javlja i velikom broju gotove hrane, poput napitaka, pekarskih proizvoda, jogurta, sladoleda, preljeva za salate, žvakaćih guma i drugih. Evo što stručnjaci kažu o tom, na prvi pogled, čudesnom sladilu.
Što je aluloza
Aluloza je jednostavan šećer koji je u malim količinama prirodno prisutan u određenim namirnicama, kao što su pšenica, smokve, grožđice, smeđi šećer ili javorov sirup. Tijelo apsorbira alulozu, ali je ne metabolizira, što je čini kalorijski vrlo siromašnom.
- Aluloza može biti industrijski proizvedena, a osim što ima minimalan udio kalorija, njezin utjecaj na razinu šećera u krvi također je zanemariv. Uzrokuje jedva primjetan porast šećera u krvi te se po tome može smatrati dobrodošlim sladilom za brojne osobe oboljele od dijabetesa ili predijabetesa - objašnjava profesorica nutricionizma sa Sveučilišta u Bostonu, Joan Salge Blake.
Što FDA kaže o alulozi
U travnju prošle godine Američka agencija za hranu i lijekove je objavile nove smjernice prema kojima je proizvođačima dopušteno da koriste 0,4 kalorija po gramu aluloze, kad određuju broj kalorija iz aluloze u porciji neke namirnice ili pića. Prijašnje smjernice iz 2016. nalagale su da se računaju 4 kalorije po gramu tog sladila, što je jednaka količina onoj u običnom bijelom šećeru. S obzirom na to da naše tijelo drugačije reagira na alulozu nego na stolni šećer, FDA je donijela odluku da isključi alulozu iz deklaracije o udjelu šećera u proizvodu.
Gdje sve možete pronaći alulozu
Nedavno je otkriven način proizvodnje aluloze u velikim količinama korištenjem kukuruza, a t o je otkriće alulozu učinilo široko dostupnom kao regularan sastojak raznih namirnica. Osim što ima okus kao šećer, slično i funkcionira te, baš poput šećera, može imati vrlo široku primjenu i može se koristiti kao sladilo u smrznutim proizvodima, pečenim ili tekućim.
U čemu se razlikuje od ostalih zaslađivača
Postoje različite vrste šećera, koje uključuju monosaharide, disaharide i oligosaharide. Monosaharidi su najjednostavniji šećeri, a tu se ubrajaju glukoza, fruktoza i galaktoza. Običan bijeli, stolni šećer je sačinjen od fruktoze i glukoze, a kad se spoje dva monosaharida dobiva se spoj koji se naziva disaharidom. Aluloza je monosaharid, odnosno jednostavan šećer i sladak je otprilike 70 posto u odnosu na bijeli šećer.
Zašto biste posegnuli za namirnicama koje sadrže alulozu
Aluloza je odlična alternativa za osobe koje pokušavaju smršavjeti i jesti zdravije. Koristite li običan bijeli šećer, kalorije se brzo gomilaju, što znači da korištenjem aluloze umjesto bijelog šećera možete značajno smanjiti kalorijski unos. Uz to, aluloza ne uzrokuje karijes, što je još jedan problem kod prekomjernog unosa bijelog šećera kod djece i odraslih osoba.
Ima li razloga za zabrinutost
Aluloza se nalazi na popisu namirnica koje Američka agencija za hranu i lijekove općenito smatra sigurnima za konzumaciju. To znači da je kao sastojak sigurna, ali samo u uvjetima pod kojim je namijenjena za upotrebu. Stručnjaci upozoravaju da to ne znači da ne treba biti oprezan s njom. Iako su ispitivanja na životinjama zasad pokazala obećavajuće rezultate, ispitivanja na ljudima su malobrojna. Radi se ipak o relativno novom proizvodu te ne postoje podaci o dugoročnom utjecaju aluloze na zdravlje. Uvijek je svakoj namirnici najbolje pristupati umjereno i s dozom opreza, naročito ako je nova. Potrebna su brojna istraživanja da se sa sigurnošću dokaže da njezina svakodnevna konzumacija nema negativan utjecaj na probavni trakt ili bubrege.