Osjet sluha omogućuje nam pregršt zvukova iz okoline i, što je još važnije, komunikaciju. Uho je organ koji percipira zvuk, no mozak ga procesira te je vrlo važno da oba organa rade dobro. Intenzivna istraživanja posljednjih godina proučavaju u kakvoj su vezi gubitak sluha uzrokovan starenjem i gubitak kognitivnih funkcija. Jedna skupina znanstvenika sklona je teoriji da gubitak sluha dovodi do smanjenog impulsa u mozgu, koji zbog toga ne može u potpunosti procesirati informaciju pa dolazi do slabljenja kognitivnih sposobnosti. Druga je teorija da raniji gubitak kognitivnih sposobnosti utječe na sposobnost osobe da percipira zvuk, što za posljedicu ima gubitak sluha.
Normalan sluh
U obje teorije neupitna je povezanost gubitka sluha i kognitivnih funkcija, no nije dokazana njihova uzročno-posljedična veza. Istraživanje objavljeno u časopisu JAMA Otolaryngology u koje je bilo uključeno gotovo 6500 ljudi pokazalo je da su oni stariji od 50 godina imali smanjene kognitivne sposobnosti puno prije nego što im je dijagnosticiran gubitak sluha.
Normalan sluh definira se ako čujemo zvukove iznad 25 decibela. Prirodno je da se sa starenjem smanjuje gornja granica frekvencije zvuka koju osoba može čuti. Tako stariji od 25 godina uglavnom ne čuju zvukove frekvencija iznad 15.000 Hz. U 70-im godinama taj se prag čujnosti spušta i ispod 8000 Hz.
Slušna pomagala u starijoj dobi mogu pomoći u ublažavanju kognitivnog propadanja, odnosno mogu poboljšati pamćenje, pažnju, logičko zaključivanje, brzinu obrade informacija itd.