Najpoznatija tegoba, odnosno bol u leđima je išijas. Riječ je o boli u području ishijadičnog živca, najduljeg u našem tijelu. Išijas je uglavnom posljedica pritiska na korijen živca u slabinskom dijelu kralježnice, a najčešći je uzrok hernija (iskliznuće međukralježničkog diska). Prepoznatljiv je po boli koja se može protezati od križa do stražnjice te duž noge (stražnji i vanjski dio) pa sve do nožnih prstiju. Bolovi i osjećaj nelagode mogu biti na bilo kojem dijelu tog živčanog puta, mogu biti slabi, ali i nepodnošljivi.
Bol se pojačava kod sjedenja, kašljanja ili kihanja, a najčešće je zahvaćena jedna noga. Ako zahvaća obje noge, jedna od njih izaziva veću bol. Bol prate i slabost mišića, trnci i bockanje te grčevi. Trnjenje je najčešće u nožnim prstima ili u stopalu, a grčevi u mišićima nogu. Kada je lumboishijalgija kronična, može potrajati i dulje od tri mjeseca.
Kada liječniku
Češće su ipak kratkotrajnije epizode koje obično prođu za otprilike šest tjedana. Potraje li dulje ili se bol s vremenom pojačava, treba se obratiti liječniku. No, najčešće ove probleme rješavamo sami. Ako nastavimo s normalnim aktivnostima, ali izbjegavamo radnje koje nam nanose bol, oporavak je brži. Nekoliko dana mirovanja pomaže, ali dulje razdoblje neaktivnosti pogoršava simptome.
Hladni oblozi pomažu u akutnoj fazi bolesti, smanjuju upalu i nelagodu. Topli oblozi stavljaju se drugi ili treći dan nakon pojave bolova. Najbolja preventiva je, naravno, medicinska gimnastika. Počnite s time što prije i radite je što redovitije. U početku je treba izvoditi pod stručnim nadzorom, kasnije ćete to moći i sami. Trideset minuta dnevno. Pomaže i dobar ležaj - srednje tvrd krevet i jastuk koji podupire glavu bez savijanja vrata.
Rizici za lumboishijalgiju
1. DOB: najčešća je između 30. i 60. godine
2. POSAO: rizično je često saginjanje, nošenje teškog tereta, vožnja
3. AKTIVNOST: neaktivni ljudi češće obolijevaju
4. GENI: hernija diska je nasljedna