Možda će vam se ovo pitanje iz naslova učiniti čudno, ali ja jednostavno s vama volim podijeliti teme koje me u nekom trenutku zaintrigiraju.
Nedavno sam imala rođendan pa sam toga dana dobila jako puno čestitki sa svih strana koje su bile pune prelijepih želja. Uživala sam zamišljajući slike svega što su mi dragi ljudi poželjeli. Ali jedna riječ me je odjednom potakla na razmišljanje - riječ koju tako često koristimo kad nekome želimo dobre stvari u životu. A ta riječ je ‘obilje‘. Iako sama riječ izaziva ugodne osjećaje, ipak nisam mogla a da se ne zapitam je li možda to u današnje vrijeme zapravo potpuno kriva želja.
Je li obilje zaista ono što nam je istinski potrebno? Obilje znači - puno. Puno svega. Hoće li nas zaista to ‘puno‘ (bilo čega) učiniti sretnijima?
Stres i panika
Kao prvo, ako iskreno pogledamo sve što u svojim životima imamo, vidjet ćemo da gotovo svatko od nas već ima obilje svega i svačega. Otvorite samo svoj ormar i izbrojite koliko odjevnih predmeta imate. A koliko cipela? Otvorite hladnjak. Pogledajte svoj namještaj, ukrase, sitnice, male kućanske aparate i pribore za razne potrebe - koliko svega toga imate? Možda imate obilje cvijeća na svom balkonu. Ili bezbroj prijatelja na Facebooku ili Instagramu. Svi već imamo jako puno toga u izobilju.
No imamo i jedan problem - s obzirom na to da postoji nešto čega baš nikada nećemo dobiti u obilnijoj količini - a to su sati u svakom našem danu, često se dogodi da se ni ovom obilju koje već imamo ne uspijevamo kako treba posvetiti. Ne stignete istinski uživati u svim svojim stvarima i o njima se dobro brinuti, a ni sve odnose s dragim ljudima ne stignete održavati koliko bi vaše srce voljelo. Kad svega imate jako puno (i stvari i ljudi i događaja u svom životu), sve postaje nekako nabrzinu. A kad se ni stvarima ni ljudima ne stižete istinski posvetiti, to kreira ne baš zadovoljan unutarnji osjećaj, zar ne?
Osim svega, kad bih vas upitala čega još imate u obilnim količinama, vjerojatno biste se sjetili i obilnog broja e-mailova i svih mogućih poruka na koje svaki dan trebate odgovoriti, obilja knjiga na policama koje nikako da stignete pročitati, obilja online tečajeva koje ste uplatili, a niste ih stigli pregledati, obilja svakodnevnih obveza... Meni obilje svega što u svakom danu zahtjeva moju pozornost zapravo često stvara samo stres i pritisak.
Tako da mi se čini, u ovom našem vremenu u kojem se mnogi osjećaju kao da im je ‘svega previše‘, da bi bilo bolje da jedni drugima počnemo željeti nešto malo drugačije od obilja - primjerice više jednostavnosti! Ili pak da vam požele svega točno onoliko s koliko ćete se osjećati sretno i u ravnoteži - i posla i novca i prijatelja i druženja i novih avantura. Ili možda da za promjenu zaželimo, umjesto obilja svih vrsta, da istinski uživamo u svemu što već imamo i da sve što je u našem životu bude zaista dobro i kvalitetno.
No za kraj, moram ipak priznati da postoje iznimke. Nekih stvari nam baš nikada ne može biti previše. Pa tako, ako dragim ljudima ipak poželite obilje, poželite im da imaju napretek ljubavi, radosti i nježnosti. I kreativnosti i nadahnuća. I vremena za sebe. I sretnih trenutaka u svakom danu.