Što vi snažnije osjećate kao idealno vrijeme za nove početke - prve dane kalendarske godine ili povratak s odmora u početak rujna, koji nas sve podsjeća na novu školsku godinu.
Iako 1. siječnja svake godine imamo osjećaj ulaska u novu i drugačiju godinu, u svježu energiju u kojoj kao da možemo važne stvari započeti na čistom bijelom papiru, čini mi se da ovaj jesenski osjećaj novih početaka ima još i veću snagu.
Možda je to zato što nije vezan uz neki konkretan datum (oko kojega se cijeli svijet dogovorio), nego nekako dolazi prirodno, spontano. Jer ne samo da nam je iz djetinjstva ostao u podsvijesti taj osjećaj da u rujnu zakoračujemo na novu, sljedeću stepenicu (novi razred), nego smo jednostavno sada puni entuzijazma i inspiracije.
Preko ljeta smo se odmorili, izašli iz koloteĉine. Čak i oni koji nisu nikamo otišli iz svog grada (ili sela), uživali su u zatišju kolovoza, kad su ulice prazne i sve je nekako drugačije.
Odmorili smo se, odmaknuli, dopustili si bar neko vrijeme biti slobodni i osluškivati same sebe. Bili smo na tim odmorima neke druge i drugačije osobe. Prisjetili smo se da život može biti različit od onog uhodanog. I mogli smo svoj uobičajeni život pogledati i sagledati pomalo iz daljine, iz koje se bolje vidi. Pa nam se nekako spontano razjasnilo što u svom životu želimo zadržati, a što želimo zamijeniti nečim boljim, zar ne?
Drugačija energija
Osim toga, na odmoru smo obnovili energiju, napunili svoje baterije suncem, opuštanjem, druženjima i lijepim pejzažima, pa se vraćamo u ‘novu školsku godinu‘ energični da se bacimo u akcije - da kreiramo nešto drugačije ili konačno napravimo ono što smo već dugo odlagali.
I zato je važno tu energiju upotrijebiti. I tu jasnoću uvida u vlastiti život koju smo tako bistro vidjeli izdaleka. Ta se jasnoća još učvrstila u prvom danu kad smo se vratili. Prisjetite se, u tim prvim danima povratka s odmora, što ste s radošću ponovno prigrlili, a za što ste si rekli "Ja ovo ovako više neću i ne mogu!“?
Primjerice, vrt naše kuće je godinama u proljeće i jesen dolazila urediti jedna mala tvrtka. No proljetos se nikako nismo uspjeli dogovoriti - nešto zbog kiše, ali najviše zbog toga što se vlasnik pretrpao poslom pa je stalno odgađao dogovorene termine. I tako smo otišli na more, a vrt je ostao neuređen. Moj prvi kontakt s našim domom bio je ulazak u ‘podivljali‘ vrt i istog trenutka sam zaključila:"Ovako više ne može, dosta je - mijenjam vrtlara!" I tako sam i učinila. I također se odmah bacila na još neke male kućne popravke za koje prije ljeta ‘nije bilo vremena‘, a sada su mi odjednom jako bole oči. I potpuno jasno sam vidjela u kojim još dijelovima našeg doma želim kreirati drugačiju energiju.
Tako ste i vi vjerujem, kad ste iz japanki opet stali u cipele svog uobičajenog života, odmah osjetili ima li u njima kamenčića na koje ste se bili navikli, ali sada jasno osjetite da vas žuljaju. Možda je to kamenčić u nekom odnosu, možda na poslu, a možda u vašem domu (baš kao i moji kamenčići).
Svakako iskoristite energiju ljeta sakupljenu u svim vašim stanicama da te kamenčiće izvadite, kako bi se u svom domu, poslu i životu osjećali ugodno i udobno, obuzeti radošću jer je pred vama nešto novo i drugačije, što ste sami kreirali.
A možda se čak odlučite zakoračiti i u neke sasvim druge cipele! Pravo vrijeme za to je upravo sada.