Prije osam godina sam napisala i ilustrirala knjigicu "A-ha misli" u kojoj sam skupila sve ‘rasvjetljavajuće‘ misli koje sam tijekom godina zapisivala u razne male bilježnice i blokiće. I dalje još uvijek zapisujem takve misli, no u današnje vrijeme najčešće u mobitel.
Jedna od takvih koje sam nedavno zapisala je ova:
„Imaš dvije opcije: prilagoditi sebe okolnostima ili prilagoditi okolnosti sebi.“
Pa hajdemo danas upravo o ovoj temi malo razmisliti.
Ključno pitanje
Kako doživljavate sebe - kao osobu koja češće radi prvi izbor ili onaj drugi? Promotrite različite aspekte svog života - koliko često vi upravljate okolnostima, a koliko one upravljaju vama?
Da se razumijemo, i prvi i drugi izbor mogu biti dobri i korisni, ako su za vas u tom trenutku primjereni i ako se s time dobro osjećate. Upravo je to ključno pitanje - kako se osjećate sa svojim izborima?
Na prvi pogled, kad razmišljam o sebi, rekla bih da sam puno toga u životu prilagodila sebi - okolnosti da radim posao koji želim raditi, u vrijeme kad ja odredim, s ljudima s kojima uglavnom govorim zajednički jezik. Ne moram se prilagođavati ničijim tuđim propisima ili problematičnim radnim sredinama. I zaista sam zadovoljna time.
Ali uvijek postoji i nešto što zamijetimo tek na drugi pogled, zar ne? I to mi je uvijek puno zanimljivije.
Pa evo svježeg primjera. U nedjeljno jutro smo se suprug i ja zaputili s prijateljima planinarima na Medvednicu. Nakon uspona šumskim puteljcima koji je uz ugodno čavrljanje brzo prošao, u planinarski dom Runolist smo stigli oko podneva. U toj toploj planinarskoj kući nude se razna domaća jela poput graha, kiselog kupusa i štrukli pa smo odmah naručili svoje porcije. No, naš prijatelj Marijo koji je sjedio nasuprot mene za drvenim stolom, iznenadio me rečenicom: "Ja ne mogu odmah jesti nakon penjanja, moram prvo malo pričekati da se tijelo umiri pa mogu tek tada."
Baš me zatekao! Jesam li ja bila uopće gladna? Ne. Bi li mi odgovaralo prvo samo malo sjediti i odmoriti pa tek onda jesti? Da. Ručam li ikada ovako rano? Baš nikada. Ali eto, automatski sam sebe prilagodila okolnostima i naručila obrok, ni ne upitavši svoje tijelo što bi ono željelo. Uopće mi to nije palo na pamet.
A upravo su ta mala prilagođavanja okolnosti svojim potrebama jako bitna za sve nas, u svakom našem danu. Koliko često jedete baš tada kad ste gladni i spavate kada ste pospani? I koliko osluškujete i pitate svoje tijelo što mu je potrebno od hrane, a koliko se jednostavno prilagođavate situacijama? Koliko često se protegnete ili prošetate kad vam vaše tijelo kaže da je previše sjedilo? Ili se češće ponašate po onoj „Kako drugi oko mene, tako i ja“?
Poznajem ljude koji su sebe i svoje zdravlje toliko stavili na prvo mjesto da svaki dan nađu vremena pripremiti si najzdraviji obrok kojega onda nose na posao. I čak i u najnaporniji radni dan uspijevaju ubaciti kretanje i vježbanje.
Dakle, i u situacijama u kojima se jednostavno morate prilagođavati, prilagodite se tako da nalazite prozorčiće u kojima možete zadovoljiti svoje važne potrebe.
A prvi korak je da svaki puta zamijetite situaciju u kojoj ste se po inerciji prilagodili okolini. Ponekad ćete se prilagoditi, ali važno je da to činite svjesno i po svojem izboru. Važno je da zastanete i upitate se jeste li svojim izborom istinski zadovoljni. Pa ako niste - razmislite kako biste u budućnosti okolnosti mogli bolje prilagoditi sebi.
Ja ću svakako idući puta u planinarskom domu prvo upitati svoje tijelo kada i da li želi nešto pojesti:)