Ovu vam kolumnu pišem iz male kabine na jedrilici. Kroz minijaturni pravokutni prozorčić promatram bezbroj iskrica koje jutarnje sunce kreira na površini mora u malom zaljevu u kojem smo se sinoć usidrili na otoku Žut.
Ova druga polovica lipnja bila je za mene puna doživljaja, a vjerujem i za mnoge od vas. Vikend prije ovoga tko god je mogao povezao je s utorkom i proveo četiri dana negdje izvan mjesta u kojem boravi. Imam osjećaj da nam je svima to bilo potrebnije više nego ikad. Nakon tolikih mjeseci boravka u kući više nego je potrebno i osjećaja raznih ograničenja na svakom koraku, važno nam je da udahnemo slobodu kako i koliko god možemo.
Pokrenuti tijelo
Od previše boravka u kući i duh se umrtvi. Važno ga je oživjeti pokretom - doslovno pokrenuti tijelo na neko novo mjesto, u neko drugačije okruženje, priuštiti si nove doživljaje. Kad pokrenemo tijelo u akciju i zanimljive avanture, i duh se ponovno probudi i osjećamo se živima. A jako su važna i druženja, priuštite si ovog ljeta puno lijepih druženja!
Već sam vam pisala kako nam je ovih dana u gostima bila Monica, prijateljica iz Engleske. U proteklom smo tjednu Ivana i ja iz Zagreba zajedno s njom boravile nekoliko dana u malom mjestu Neorić pored Sinja, kamo nas je pozvala zajednička prijateljica Milijana. Moj duh se probudio na svim razinama pa vam danas želim prenijeti tri, kao mali podsjetnik za buđenje i vašeg duha.
1. Kad boravimo u nečijem tuđem domu i družimo se cjelodnevno s drugim ljudima, otkrivamo zanimljive male detalje njihove svakodnevice i to obogaćuje naš pogled na svijet, izlazimo iz naših uobičajenih rutina. Otkriješ nove vrste hrane koje drugi kupuju, nove knjige i pjesme koje se slušaju u autu, drugačiji način kreiranja frizure, tehnolologiju kojom se drugi služe, dnevni ritam i rutine koje su drugačije od tvojih. I dobiješ inspiraciju unijeti male promjene i u svoju svakodnevicu.
2. Duh se budi u kontaktu s novim ljudima i u otvaranju srca primanju i davanju. Milijanina prva susjeda Duška slavila je rođendan pa je pozvala sve nas da im se pridružimo za stolom. Bilo je neobično i prelijepo biti tako među sasvim nepoznatim ljudima, a osjećati ih tako bliskima - toliko ljubavi, podrške i duhovitosti orilo se za tim stolom, punim jednostavnih ukusnih domaćih delicija, da smo se osjećale kao dio njihove obitelji. I cijeli taj osjećaj boravka na selu bio je doživljaj slobode, širine i - tišine koja je puna topline. Sve nas četiri bile smo u tim danima pune radosti i podrške prema svima i svemu oko sebe.
3. Duh se budi kad si priuštimo nešto uzbudljivo, kad iskoračimo iz svoje zone komfora u novu avanturu. Milijana prolazi obuku za pilota u Aeroklubu Sinj pa nam je organizirala da isprobamo let jedrilicom. Vau, kakvo iskustvo! Mali lagani avion tankih krila u kojem sam sjedila iza pilota, vinuo se u zrak vučen motornim aviončićem. A kad smo dosegli visinu od 400m motorni avion nas je otpustio i jedrilica je ostala lebdjeti u zraku poput ptice. Suncem okupani krovovi kuća ispod nas, vijugava rijeka Cetina, šum vjetra i osjećaj ushita. A pista - nema tu asvalta, samo velika i dugačka travnata livada na koju smo se poslije s lakoćom spustili. Moj duh se probudio i oživio u potpunosti.
Sunce nas ispunjava
I to je eto, moja današna poruka za vas - priroda se probudila, sunce nas ispunjava svjetlošću, vrijeme je da i vi potpuno probudite svoj duh - novim mjestima, novim ljudima i novim avanturama!