Neki dan smo odlazeći sa sata salse (koju obje obožavamo) Snješka i ja pri dnu stepeništa koje se spušta na pločnik ugledale malu macu. Skakutala je oko nevelikog grma koji se tu nalazio i penjala se na njega. Bila je vesela i potpuno usmjerena na otkrivanje što se sve može činiti s tim grmom.
Upitala sam ljude koji su stajali u blizini znaju li čija je to maca, ali svi su slijegali ramenima.
A ja sam bila očarana tom malom bijelom njuškicom, crnim ušima i svjetlozelenim okicama. Ova je maca bila čista radost, dragost i zaigranost i budila je iste takve osjećaje u meni.
A zatim je odjednom pojurila dalje i sakrila se pod automobil parkiran na nogostupu. Bila je noć, a ulicom su prolazila automobilska svjetla. Uplašila sam se - što ako maca, ovako zaigrana i naivna, istrči na cestu? Uspjele smo ju dozvati pa sam je uzela u ruke. Malo mekano klupko nije se bunilo. „Uzmi je kući!“ - predložila ja Snješka. Ali maca je bila tako pitoma i debeljuškasta pa je vjerojatno bila nečija. Nisam htjela da neko dijete ostane bez svoje mace. Odnijele smo tu toplu dragu životinjicu u obližnje uvučeno dvorište kafića u kojem je bilo grmlja i drveća pa je maca odmah našla novu zanimaciju i izazov za istraživanje. Zamolila sam anđele da je njezin vlasnik pronađe.
Ali zašto uopće s vama dijelim ovu malu priču?
Zato što mi se čini da je ta maca poput nekog simbola onoga što je u našem svijetu počelo kronično nedostajati. Upravo osjećaji koje je malo stvorenje u meni probudilo su najvrjedniji ljudski osjećaji, oni zbog kojih je život vrijedan življenja - ljubav, samilost, raznježenost, potreba da čuvaš i zaštitiš, da zagrliš i ugriješ, a zatim i nevinost, čistoća osjećaja, zaigranost, i radost otkrivanja svijeta. Takvi su osjećaji poput čiste vode s izvora i svima su nam izuzetno potrebni. Potrebni su nam da ih osjećamo, ali i da ih dijelimo. Da njima obojimo svoj svijet.
No današnji je svijet na žalost impregniran sasvim suprotnim osjećajima - nervoza i netrpeljivost iskaču iz svih medija, susreću se u dućanima, na ulici i u radnim sredinama.
Crtani filmovi za djecu pretvorili su se u niz čudovišnih likova koji neprestano vrište i urlaju, a ako pokušate navečer pronaći neki film ili TV seriju, pod tipkom daljinskog upravljača izmjenjivat će se samo i jedino scene svih vrsta nasilja.
Nedavno smo suprug i ja bili na jednoj predivnoj proslavi rođendana. Bilo je i ljudi i pasa i hrane i kolača i plesa i šala. I čak četiri gitare! Veliki dio uzvanika nismo poznavali od prije, ali uz gitare i zajedničko pjevanje zaboravljenih pjesama iz naše mladosti svi smo bili jedno, nasmiješenih i otvorenih srca, opušteni, rasterećeni. I svi su tijekom dana sudjelovali, pomagali, davali svoj doprinos. Svi ti lijepi i topli osjećaji zajedništva, prihvaćanja i sveprisutne radosti sve nas su usrećivali. Nikoga nisu zanimale razlike među nama, dopustili smo si otvorenost i povezanost, bez obzira na to što si nismo znali imena. I svi smo time puno dobili i baš ništa nismo izgubili.
Širite ljubav i zajedništvo. Povezujte se umjesto da se razdvajate. Usudite se biti svjetionik otvorenog srca koji je odlučan graditi ljubav. Bez obzira na sve. A kad se svi svjetionici povežu...
Sanjine radionice i savjetovanja možete pronaći OVDJE.