Ovu kolumnu vam pišem s jedrilice. Iskreno, najradije bih potpuno stavila "mozak na pašu" i ne pisala ništa i ne radila ništa. Samo bih sjedila na krmi ovog broda na tihom mjestu na kojem smo se usidrili na Šipanu i promatrala plavozelene valiće koji lagano i šuštavo dodiruju stijene, dok se miris borova miješa s mirisom woka iz kuhinje jedrilice. I samo bih bivala.
Zaista sam jako sretna što se već dugi niz godina nas nekoliko parova uspijevamo dogovoriti i otići na naš tjedan jedrenja. Iako se puno više odmaramo i kupamo, nego što doista jedrimo, najvažniji u svemu je element otiskivanja od obale, odmicanja od kopna na kojem provodimo cijelu godinu i ulaženje u stanje opuštanja, prepuštanja i povezivanja s prirodom oko sebe. Trenutak kad sjedamo u jedrilicu je poput trenutka odvajanja od svih obveza svakodnevice.
Nevjerojatno je kako dani na jedrenju jako dugo traju - kao da odjednom ima mjesta za sve za čime smo sve te zimske mjesece čeznuli - i za spavanje i za čitanje i polagano ispijanje kave, za druženje, istraživanje i beskrajno plivanje dok se stapamo s morem i suncem oko sebe.
Najljepši godišnji odmor na svijetu
U razgovorima s mnogim ljudima tijekom godina, često su me pitali jedno pitanje: "Kako izdržite vas osmoro cijeli tjedan 24 sata, stalno zajedno na jedrilici?" Mnogi od tih koji su me ovo pitali probali su jednom tako jedriti i odlučili "Nikad više!"
Pa eto, sad razmišljam zašto je svima nama na ovom brodu taj tjedan na jedrilici najljepši godišnji odmor na svijetu i zašto među nama nikada nije bilo baš nikakvih problema.
I zaključila sam ovako: dobri odnosi i uživanje u zajedniĉkom druženju nastaju na isti način i kreiraju se na istim principima kao i dobri odnosi u braku, prijateljstvu, među rodbinom - uvijek vrijedi isto. Dakle, što zamjećujem da je najvažnije? Prvenstveno ovih pet stavki:
1. Važno je da svi prihvaćamo jedni druge takvima kakvi jesmo i dopuštamo jedni drugima slobodu. Što znači da svatko od nas radi ono što ga veseli ili mu treba, u trenutku kad mu to treba. Dakle, ako ti se spava - spavaj, ako ti se pliva - plivaj, ako ti se jede, svira, fotografira - jedi, sviraj, fotografiraj. Live and let live.
2. Važna je ravnoteža u doprinosu zajedničkom suživotu - da svi s radošću doprinosimo i da smo svi kad je potrebno poput malih pčelica - netko kuha, netko pere suđe, čisti salatu, postavlja stol, odlazi u nabavku. Svi se na taj način osjećamo korisno i svi uživamo u tome što su se, dok mi radimo svoj dio, drugi pobrinuli o svim ostalim zadacima. I nakon toga se svi zajedno možemo odmarati.
3. Različita mišljenja su samo zanimljiv temelj za diskusiju, u kojoj nije potrebno dokazivati tko je u pravu. Uvijek je zanimljivo čuti kako različiti ljudi razmišljaju o istim temama ili situacijama i svaka takva rasprava nas samo obogaćuje. A ako se oko nečega i uopće ne složimo, to se sasvim lijepo može okrenuti na šalu.
4. Svi iskreno govorimo što mislimo, nema nikakvih međusobnih prešućenih očekivanja. Ako nešto želiš i trebaš - kažeš i izraziš. I svi će to razumjeti i s tobom se dogovoriti ili te podržati.
5. Zahvalnost za svačiji talent i doprinos. Jako je važno osjećati i izražavati zahvalnost za međusobne doprinose - primjerice kad Sanja (ne ja) odmah ujutro svima skuha kavu, kad Zoki uzme gitaru pa zasvira pjesme iz 80-ih ili kad nam moj suprug skuha slastan ručak.
I važno je osjećati zahvalnost na svakom ovom danu i svakom lijepom satu i minuti.
Pa kad je brod pun zadovoljnih i zahvalnih ljudi, cijeli tjedan jednostavno postaje - hrana za dušu.
A tako bi trebalo biti i u životu, u svim odnosima koji su nam važni, zar ne?
Sjajno je što je sve ustvari tako jednostavno!