Stvari su često potpuno obrnute nego što nam se na prvi pogled čine
 FOTOGRAFIJE: SHUTTERSTOCK
je li vam poznato

Jeste li i vi u nekom trenutku života zaključili da je bolje ne izražavati svoju istinu? I da je jednostavnije prilagoditi se tuđim željama

Izražavate li jasno što želite, a što ne želite?

Nedavno sam u dućanu kupovala čokolade za roditelje i brata pa su me misli odvele u djetinjstvo...

Bila sam pomalo čudno dijete. Barem u jednom aspektu - bila sam dijete koje ne voli čokoladu. Jednostavno mi nije bila 'fina', bila mi je 'bljak'.

Ali naravno, svi gosti koji su dolazili mojim roditeljima u posjete nisu o tome imali pojma. Pa bi mi donijeli čokoladu. Kad sam prvi puta dobila takav dar, naivno dječje sam rekla: "Hvala, ali ja to ne volim." Na što je mami, naravno, bilo neugodno. Pa me, nakon što su gosti otišli, zamolila: "Drugi puta, kad ti netko da čokoladu, jednostavno se samo zahvali, nemoj ništa objašnjavati." "Ali kad ja stvarno ne volim čokoladu..."- protestirala sam, pozivajući se na njezino učenje kako uvijek moram govoriti istinu. "Gosti ti s radošću donose to na poklon i bit će žalosni ako ih odbiješ. Samo se nasmiješi, uzmi tu čokoladu i netko će je već pojesti."- uvjerila me mama, kao što bi vjerojatno većina mama postupila.

I tako su, u svim nadolazećim godinama, gosti meni donosili čokolade, a ja sam se smiješila i prosljeđivala ih roditeljima. No big deal. Ili ipak? Gosti su ostavljeni da žive u zabludi, a ja sam vježbala ponašanje "ne talasaj nepotrebno svojom istinom, tako nam je svima lakše".

Zgodno dođe takva navika u životu - jednostavno se prilagođavaš tuđim željama i potrebama i ne talasaš vlastitim preferencijama. Tako je zaista lakše, čak se uopće ne pitati "A što bih ja?" Dugo godina nisam ni prepoznavala da tako funkcioniram u puno malih svakodnevnih stvari.


Tuđe želje ili

I bez obzira na to što sam u međuvremenu naučila izražavati svoje želje i provoditi ih u djelo, ipak se i dalje uhvatim kako sam previše prilagodljiva. "Gdje ćemo se naći,"- pitam prijateljicu - "i u koje vrijeme bi tebi najviše odgovaralo?", umjesto da sama predložim vrijeme i mjesto. A ako je s druge strane prijateljica slična meni, odgovorit će: "Ne znam, svejedno mi je, kako god tebi odgovara."

Je li vam ovo poznato? Jeste li i vi u djetinjstvu u nekom trenutku zaključili da je bolje ne izražavati svoju istinu? I da je jednostavnije prilagoditi se tuđim željama. Kako je danas, kad donosite male odluke kroz svaki vaš dan? Jeste li svjesni onoga što biste vi istinski željeli i je li vam to važno?

Najgore je što se često čak ne prilagođavamo onome što drugi stvarno žele, nego onome što mi mislimo da oni žele. Evo primjera. Vaša prijateljica nema partnera i sama ljetuje. Pozove vas u posjetu na vikend, jer se osjeća usamljeno. Nakon lijepog zajedničkog vikenda, iako imate posla kod kuće i želite se vratiti, odlučite ostati dan dulje, da joj još malo pravite društvo, da ne bude sama. Ali, ona je za taj dan bila planirala da će biti sama i imala je druge dogovore. No sada vas ne želi povrijediti time da kaže da ne ostanete dan dulje. Da je rekla svoju istinu, vi biste s veseljem otišli kući, a ona bi imala dan po svojem planu.

Ne vjerujte u svoje pretpostavke, uvijek ih provjerite. Sjetite se - to što ste vi uvjereni da sva djeca vole čokoladu, ne znači da je to doista tako!

I osim toga, stvari su često potpuno obrnute nego što nam se na prvi pogled čine - upravo govorenjem svoje istine činimo život jednostavnijim i sebi i drugima. A i sretnijim, usudila bih se reći.

Izražavajte svoju istinu, svoje planove i preferencije, izražavajte što vam je važno i kako bi vama bilo najdraže. I uvijek pozovite i drugu stranu da i ona jasno izrazi svoje.

A evo i moje današnje jasne preferencije o čokoladi: ustanovila sam da je ona crna, s narančom, ustvari jako fina!



* Iskoristite ljetni popust od 30% na Sanjinu knjigu i radnu bilježnicu do 20.srpnja!

Linker
20. veljača 2024 09:03