Ove sam subote imala jedan lijepi zoom meeting organizacije ATL Europe čiji sam član. Uvijek na početku godine imamo takav višesatni susret s korisnim predavanjima i ugodnim druženjem. Pred kraj tog našeg druženja razvrstani smo u ‘sobe‘ - male grupe, sa zadatkom da u tim grupama podijelimo svoja razmišljanja o idejama za budućnost ATL-a. I tako sam se našla u maloj grupi s jednom kolegicom i jednim kolegom. Pa smo došli do nekih zaista zanimljivih ideja. Kad sam im iznijela svoje, njih oboje su oduševljeno reagirali.
Pokvareni telefon
A onda smo svi izašli iz ‘soba‘ i vratili se u zajednički prostor. Prijedloge svake grupe iznosio je jedan predstavnik, a kako je naš muški član zapisao sve ideje, odlučio ih je i predstaviti. No slušajući ga dok je govorio, ostala sam zapanjena kako je on sve zapamtio na neki svoj način, čak pobrkavši tko je što predložio. Moje prijedloge je nekako nejasno iznio, tako da nisu bili jasni i zanimljivi kako sam ih osmislila, jednostavno ih nije znao ispravno objasniti. Baš sam bila razočarana. I u tom trenutku mi je odjednom postalo kristalno jasno da nikada ne smijem zaboraviti jednu važnu istinu: da baš nitko na ovom svijetu ne može tvoju poruku ili ideju prenijeti na način kako ju ti vidiš, doživljavaš i razumiješ. Baš nitko! I ako želiš da ispravno dođe do slušatelja, moraš to učiniti sam.
Ljudske osobine
Treba biti svjestan nekih osobina ljudske naravi. Jedna je da naši mozgovi slabo pamte. Čast izuzecima koji sudjeluju u kvizovima, ali većina nas ima vrlo slabo pamćenje. Evo primjera - možete li se danas sjetiti točnih rečenica koje je netko s kime ste razgovarali jučer izgovorio? Vjerojatno se sjećate teme razgovora, ali točnih rečenica... Ili pak nakon što ste odslušali neko predavanje, koliko toga možete odmah nekome drugome prepričati? Kladim se da većina konkretnih brojki ili podataka jednostavno odmah ‘ispari‘. Druga ljudska osobina koja nam je važna za ovu priču je ta da svatko od nas prima informacije kroz neke svoje vlastite filtere, razumijevajući ih i doživljavajući na svoj specifičan način. Istu priču ili čak samo rečenicu, svaka će osoba različito doživjeti. Pa onda naravno i različito dalje prenijeti.
Obje ove osobine - slabog pamćenja i filtriranja kroz vlastite filtere najjasnije možemo doživjeti ako se poigramo pokvarenog telefona (što smo na mojim radionicama znali raditi) - početna rečenica se do kraja kruga potpuno iskrivi i promijeni, ponekad na toliko smiješan način da više nema ama baš ništa zajedničkog s prvobitnom rečenicom.
Tako je sa svim vrstama ideja. Sve se iskrive u tuđim interpretacijama. Sjećam se primjerice zgrade Unite d‘Habitation u Marseillesu arhitekta Le Corbusiera o kojoj smo učili na fakultetu i koju sam s velikim zanimanjem posjetila. Ta je zgrada preteča sve moderne višestambene izgradnje. Ali arhitektova ideja bila je ova: umjesto da se veliki dio zemljišta upotrebljava za male parcele s kućama, hajdemo to zemljište osloboditi i izgraditi zgradu u kojoj će biti puno stanova. Ali tako da je zgrada na stupovima pa se ispod nje slobodno prolazi, da sve okolno zemljište bude zeleno, s drvećem, parkovima, jezercima i lijepim širokim pogledom sa svakog prozora. Da svaki stan ima dvostranu orijentaciju i balkone, a da na krovu budu važni sadržaji za sve stanare - bazen, staza za trčanje, sprave za vježbanje, vrtić za djecu, zelenilo. Koliko je od te ideje ostalo u današnjoj višestambenoj arhitekturi možete zaključiti i sami.
Osobno zastupajte svoje ideje
Dakle, što je zapravo moja današnja poruka za vas? Želim vas jednostavno podsjetiti koliko je važno da sami zastupate svoje ideje. Izražavajte ih, izgovarajte, pišite! Jedino vi znate objasniti važnu bit toga što želite prenijeti. Kad god je moguće, inzistirajte da svoju ideju predstavite sami. Jednako je i ako želite pokrenuti neku akciju ili posao. Vi ste ta osoba koja treba svakome tko je uključen objasniti cilj i viziju, vi trebate nadzirati provedbu, jer samo vi jasno znate što ste zamislili. Ne očekujte da bilo tko drugi može biti ‘u vašoj glavi‘ ili prenijeti vaš žar. Smo i jedino vi to možete.
A ako želite da vaša ideja, zamisao, metoda ili iskustvo bude točno doživljeno i u budućnosti (i kad vas više ne bude), tada je najbolji korak da - o tome napišite knjigu! Vjerujte mi, bit ćete sretni što ste ju napisali.