Jednom tjedno suprug i ja pokupimo unučicu iz vrtića pa ostane prespavati kod nas. Provođenje vremena s njom mi je beskrajna radost i ne mogu se načuditi koliko su tako malena stvorenja bistra i sve razumiju. I koliko je s njima zabavno. Ali ono što me najviše oduševljava kod sve male djece je njihovo radovanje sitnicama. Sjećam se tako jedne scene dok je moj mlađi sin bio jako malen, koliko je ozareno bilo njegovo lišce dok je promatrao svaku novu stranicu slikovnice, kao da se na njima krije neko čudesno blago. Djeca gledaju, slušaju i opažaju s puno većom budnošću nego mi. Pa će vam skrenuti pažnju na pjev ptice ili zvuk vlaka u daljini koji vi možda ne biste ni zapazili. Ili će se opetovano ushićeno smijati i radovati snjegoviću koji se neobično naherio kad ga je zagrijalo sunce.
Malo nam za sreću treba
Djeca ne razumiju što su to ‘velike stvari‘ i ‘velika postignuća‘, za njih je svijet sazdan od malih otkrića i ona su im potpuno dovoljna da bi bili sretni.
A upravo takve male radosti trebale bi ostati kao osnovno tkanje u životima svakoga od nas! I kad se sve čini jako gusto, kad imamo više posla nego vremena, kad je u našem životu ‘pretijesno‘ da si priuštimo neko veliko i važno zadovoljstvo, i u takvim bismo periodima trebali zadržati ona mala. I dopustiti si da su izuzetno bitna. Mala zadovoljstva nas čine živima, izvlače nam osmjeh na lice i kreiraju unutarnji osjećaj dobre volje.
U periodima kad vam se naniže puno užurbanih i zaposlenih dana, sjetite li se u to svoje gusto tkanje ušiti i male svjetlucave zvjezdice?
Meni se zna dogoditi da mi dođe želja i inspiracija da nešto učinim, ali to baš nikako ne mogu u tom trenutku zbog neke hitne i važne obaveze. Pa sam si takve inspiracije počela zapisivati. Da ih ne zaboravim i da ih napravim čim se oslobodi malo vremena. Evo primjerice, nedavno sam našla vremena da napravim indijski chai. Iako se izgovara kao naš čaj, to je nešto sasvim posebno. Jednom kad sam bila na radionici Sonie Choquette u malom gradiću blizu Chicaga, prijateljica i ja smo odsjele kod jedne indijske obitelji. Vrlo ljubazna majka nas je svako jutro otpravljala na predavanja s poklopljenim termo-čašama tog napitka. Nikad prije ga nisam probala, ali polako ispijanje toplog aromatičnog chai-a dok smo hodale kroz osunčane i snijegom zabijeljene ulice ostao mi je u prelijepom sjećanju. Pa sam sada potražila neke recepte na internetu i kreirala svoju varijantu sa zobenim mlijekom, cimetom, klinčićima, muškatnim oraščićem, svježim đumbirom i javorovim sirupom. I eto, sada je to moje najnovije veselje koje nam pripremam svako jutro, koje mi dan čini posebnim i zbog kojega se smiješim i sada dok vam ovo pišem.
Uvijek me razveseli
Jedno drugačije malo zadovoljstvo priuštila sam si neku večer. Nakon napornog dana osjećala sam se umorno i iscrpljeno i pomislila sam: „Što bi me sada jako radovalo napraviti?“ I odjednom sam poželjela nešto nacrtati. Zatvorila sam oči i dopustila mašti da mi pokaže što bi to bilo. I pokazala mi je jednostavnu pticu okruženu najljepšim bojama. Pa sam iskopala stari pribor za crtanje (već jako dugo nisam crtala) i pomoću gotovo sasušenih tempera i raspucalih vodenih boja kreirala šarenu sliku ptice u bojama radosti i topline. Evo i sada me ta slika razveseli kad god ju pogledam.
Moj je dojam da bi se među malim veseljima kojima je važno da pospete sve svoje dane trebala naći neka stara dobro znana, ali svakako i neka nova, nešto što isprobavate i otkrivate, nešto što vam daje osjećaj da i dalje učite i savladavate nove vještine.
Ako se u bilo kojem trenutku dana osjetite umorno ili bezvoljno, to je vjerojatno zato što si još niste stigli priuštiti nijednu ‘zvjezdicu‘. Pa si ju svakako ubacite, ako ne možete prije, a onda barem pred spavanje. I odmah joj se unaprijed radujte!
A kao podsjetnik na ubacivanje ‘zvjezdica‘, stavite si na vidljivo mjesto mali natpis, baš poput onoga kojeg ja imam na bijelom keramičkom srcu u svojoj radnoj sobi:“Take time to make your soul happy“ (Uzmi si vrijeme da svoju dušu učiniš sretnom.)