Znamo da ćemo se od teškog fizičkog rada umoriti i osjećati istrošeno, ali zašto se tako osjećamo i kada se satima bavimo nekom intenzivnom misaonom radnjom? Znanstvenici su otkrili nove dokaze koji objašnjavaju zašto je to tako, a razlog zbog kojeg se od intenzivnog razmišljanja osjećamo mentalno iscrpljeno možda nije samo obrambeni mehanizam našeg uma.
Naime, prema novom istraživanju objavljenom u Current Biology, intenzivni kognitivni rad koji traje nekoliko sati uzrokuje nakupljanje potencijalno toksičnih nusproizvoda - glutaminata u dijelu mozga poznatom kao prefrontalni korteks. To zauzvrat mijenja našu kontrolu nad odlukama, tako da se usmjeravamo na lakše akcije koje ne zahtijevaju nikakav napor ili ne radimo ništa kako nastupa kognitivni umor, objašnjavaju istraživači.
Umor nije iluzija
- Utjecajne teorije sugerirale su da je umor svojevrsna iluzija koju je „skuhao” mozak kako bi nas natjerao da zaustavimo sve što radimo i okrenemo se ugodnijoj aktivnosti. Međutim, naša otkrića pokazuju kako kognitivni rad rezultira istinskom funkcionalnom promjenom - nakupljanjem štetnih tvari - tako da bi umor doista bio signal koji nas tjera da prestanemo raditi, ali u drugu svrhu - da očuvamo integritet funkcioniranja mozga - kaže Mathias Pessiglione sa Sveučilišta Pitié-Salpêtrière u Parizu.
Pessiglione i kolege, uključujući prvog autora studije Antoniusa Wiehlera, željeli su ispitati što je zapravo mentalni umor. Dok, primjerice, strojevi mogu računati kontinuirano, mozak ne može, pa su znanstvenici htjeli saznati zašto. Sumnjali su da razlog ima veze s potrebom recikliranja potencijalno toksičnih tvari koje proizlaze iz neuronske aktivnosti. Kako bi potražili dokaze o tome, koristili su spektroskopsku magnetsku rezonanciju za praćenje kemije mozga tijekom radnog dana. Promatrali su dvije skupine ljudi, one koji su trebali dobro razmisliti i one koji su imali relativno lakše kognitivne zadatke.
Vidjeli su znakove umora, uključujući smanjenu dilataciju zjenica, samo u skupini koja je naporno radila. Također su imali višu razinu glutamata u sinapsama prefrontalnog korteksa mozga. Uključujući i neke ranije dokaze, autori kažu da nakupljanje glutamata dovodi do teže kognitivne kontrole nakon mentalno teškog radnog dana.
Ima li pomoći?
Postoji li neki način da se zaobiđe to svojevrsno samoograničenja našeg mozga?
- Ne baš. Savjetovao bih dobre stare recepte: odmor i spavanje! Postoje dobri dokazi da se glutamat eliminira iz sinapsi tijekom spavanja - rekao je Pessiglione. Njihovo istraživanje u budućnosti bi moglo dovesti do toga da se praćenjem prefrontalnih metabolita otkrije teški mentalni umor, što onda može pomoći u prilagodbi radnih programa kako bi se izbjeglo izgaranje na poslu. Također savjetuje ljudima da izbjegavaju donositi važne odluke kada su umorni.