Ne, nije mi rođendan kako bih podvlačila crtu nad godinama koje su iza mene, niti me je nešto baš ovaj trenutak prosvjetlilo da bih drugima pametovala kako bi ili ne bi trebali živjeti. Ali, složit ćete se, s godinama dođu tako trenuci u životu kada biste rado na papir stavili neke životne lekcije koje ste na lakši ili teži način morali usvojiti. U posljednje vrijeme, ja sam eto, iz nepoznatog razloga, malo po malo punila svoju kolekciju. Ona je, pretpostavljam, puno siromašnija od liste nekoga s više životnog iskustva, ali ne djelim je s vama kako bih potaknula natjecanje, već kako bih i vas potaknula da ne bude strogi prema sebi te da osvijestite kroz što ste sve do danas prošli (i preživjeli!).
Podijelite svoje iskustvo
Naime, razne situacije u životu predstavljaju nam izazove, nekad se one tiču našeg privatnog, nekad poslovnog života, a ponekad su i isprepletene. Neke od njih svladali smo lako, neke malo teže, a pred nekima smo pokleknuli. I to je život. I zbog toga nas ne bi trebalo biti sram. Baš naprotiv, dijeleći svoja iskustva s ljudima do kojih nam je stalo i za koje zasigurno znamo da nas vole, trebali bismo izrasti u ljude koji traže rješenja, a ne u one kojima život prođe u porazima, pa samim time u ogorčenju, tuzi i razočarenju.
Tko sam ja
Ove godine napunit ću 36 godina. Iza mene je deset godina braka, visoko obrazovanje i više od desetljeća radnog iskustva. Imam roditelje, dva brata, jednu službeno bivšu, jednu neslužbeno bivšu i jednu zakonitu šogoricu te troje predivnih nećaka. Eh da, i dva psa. Jednog mog, a jednog od roditelja (ali ga volim kao da je moj).
Na moju veliku sreću nikada nisam bolovala od depresije, manjka samopouzdanja, prekomjerne težine ili opterećenosti izgledom. Nisam se navukla na droge, niti sam bila povodljiva. Ma ono, san svake majke. Šalim se, naravno. Uz sve što sam navela, naravno da i u mojoj priči ima neki ali. Prvi ali je da sam uvijek bila stroga prema sebi, a zatim, logično, i prema drugima. A drugi ali odnosio se na moj nikad dijagnosticirani opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP), a dam se kladiti kako bi se sastao liječnički konzilij da razmotre moj slučaj. I da, ovaj puta se ne šalim.
Ovo mi je škola...
U trenutku kada su mi se prije nekoliko godina zaredale neke ne baš lijepe situacije u životu, kao da se nešto u meni prelomilo. Koliko god bile teške, naučile su me da sam se do tada nepotrebno opterećivala baš s tim mojim ali pričama. Pitate se koje? Pa evo nekoliko primjera. Popila bih kavu s frendicom, ali nisam očistila stan (ne onako kako sam ja smatrala da bi treba biti kada ti netko dolazi u goste). Otišla bih na fitness, ali nije mi čista trenirka (nosila sam je prethodno samo jednom). Pozvala bih prijatelje na večeru, ali okrhnuo mi se jedan tanjur (imam i drugi servis, ali taj mi nije po guštu). Otišla bih s mužem u kazalište, ali čeka me hrpa veša za peglanje. A onda i one kada zanemariš sve bitne ljude u životu jer se moraš posvetiti poslu (kao da će firma propasti ako uzmeš dan godišnjeg ili umjesto u 10 u ponedjeljak isporučiš tekst u 22 sata u petak). Ma, ima tih situacija more, ali stat ću na ovima kako ne biste pomislili da sam totalna luđakinja (ako već i niste).
Što je šalica u sudoperu više, ako to znači sat vremena druženja i kvalitetno provedenog vremena s ljudima koji vas vesele i ispunjavaju? Zapamtite, stan vam je čist onoliko koliko vam je društveni život bogat...
- Život nema reprize
Ipak, nisu bitne te situacije već ono što sam uz teške borbe sa samom sobom uspjela iz njih naučiti. Za početak to je ona koju sam ja, priznajem, uvijek s nerazumijevanjem čitala i izgovarala - Život je jedan i nema reprize. Iskreno, jeste li se ikada sami zamislili nad ovom izrekom ili ste, poput mene, bez razmišljanja zaključili kako je to zasigurno smislio neki sebičnjak koji živi za trenutak!? Hajde razmislite, koliko često vam je doista jasno da živite sada, ovdje i da se dani neće vratiti? Meni svakog jutra. Naravno, nije to alibi da činim što želim, ali je svakako poticaj da živim punim plućima.
- Život se ne svodi na posao i kućanske poslove
Vrlo teška, barem za mene, bila je i ona da ne dopustim da mi se život svede na posao i kućanske poslove. Moja draga prijateljica Anita nedavno me, dok sam šizila zbog hrpe obaveza koje su me stisle, počastila umotvorinom: „Ništa ne moraš, ali sve možeš!“ E pa, draga moja, hvala ti na tome. Priznajem, smijala sam ti se, ali stvarno ima smisla. Ja sve mogu! Ali ne moram. Točno to. Skloni smo na sebe preuzeti hrpu zadataka koje nerijetko ne možemo ni fizički, ni psihički podnijeti. A zašto? Samo zato što smo, pogotovo mi žene, prestroge prema sebi. Ja sam naučila biti realnija prema svojim sposobnostima i očekivanjima drugih.
- Ne budite toliko strogi
U trenutku kada sam obuzdala svoje kriterije, smanjila sam ih i prema drugima. Sada bolje razumijem tuđu ležernost, pa čak i nezainteresiranost. Razumijem, kažem, ne i toleriram. Do tog koraka morat će proći još neko vrijeme. Kao što će morati proći još neko vrijeme da prestanem razmišljati o neopeglanom vešu, neopranom posuđu ili neusisanom podu kada planiram kavicu s frendicama. Ali, na dobrom sam putu.
Na kraju, meni je najbitnije da ja svoj dan već neko vrijeme ponovno započinjem osmijehom i trudim se nositi ga kroz dan, čak i kad se vratim kući nakon napornog dana na poslu. Postupna neopterećenost stvarima koje nisu bitne koliko sam prije mislila da jesu, urodila je plodom. A zaista se nadam da će uz malo razgovora sa samim sobom, koje sam i ja vodila, pomoći i vama...
Što sve možete učiniti
Postati rob navike najgore je što vam se može dogoditi, kako privatno, tako i poslovno. Radite na sebi, na odnosima do kojih vam je stalo, a ako vidite da ne ide na bolje, ohrabrite se i zatvorite to životno poglavlje
Pretpostavimo da vama moje sugestije ne pomažu jer ste generalno nezadovoljni svojim životom i mislite kako ništa u vašem životu nema smisla. Tako ste mislili jučer, mislite danas, a već znate da će tako biti i sutra. E pa, nemojte čekati sutra, već danas zakoračite u nov život - život o kakvom sanjate. Bitno je samo da ste donijeli čvrstu odluku. I ne gledajte na to kao bijeg od problema, kako možda na prvu izgleda, već kao na "životno čišćenje" na koje svatko od nas ima pravo.
- Nesretni ste svojim životom? Definirajte čime i napravite nešto po tom pitanju.
- Nesretni ste na poslu? Zapitajte se zašto. Ako to ne možete promijeniti, pronađite drugi ili pokrenite vlastiti.
- Nesretni ste u vezi? Silno ste se trudili poboljšati odnose, ali ništa ne pomaže. Presjecite to i ne osvrćite se.
- Nesretni ste prijateljskim ili rodbinskim vezama? Više se potrudite, možda druga strana ne zna koliko vam je stalo.
- Osjećate se sputano ili nemate podršku? Osvijestite da je snaga u vama.