U današnjem vremenu sreća više nije samo osjećaj, već je postala stil života. No, činjenica da je sreća postala glavni cilj svima zapravo predstavlja nepodnošljiv teret. Ne samo što to hrani nerealna očekivanja, već predstavlja stvari tako da bi negativne emocije trebalo doživljavati samo kao nepoželjne usputne nezgode. I tako se potraga za srećom pretvara u suprotnost sreći, odnosno u trajan izvor nove egzistencijalne anksioznosti. O tome govori studija nedavno objavljena u stručnom časopisu Journal of Positive Psychology čiji autori pozivaju ljude da ne osiromašuju svoj emocionalni horizont u ime ideala koji je teško, ako ne i nemoguće postići.
Polako do sreće
Potraga za srećom može imati svoje prednosti, ističu autori istraživanja. Naime, prijašnje studije su pokazale da je davanje prioriteta ponašanjima koja će nas dugoročno učiniti sretnijima, umjesto da se usredotočujemo na ono što u trenutku možda pruža više zadovoljstva, pametna i dobra životna taktika. Upravo takva vrsta pozitivnog razmišljanja jest ono što nas tjera da zasučemo rukave i potrudimo se oko nečega i predstavlja plodno tlo za višu razinu osobnog zadovoljstva. Na neki način, može reći da se sretnim postaje polako i postupno, no ipak bismo svi trebali biti svjesni da su trenuci tuge, dosade ili tjeskobnosti neizbježni i u određenoj mjeri čak i potrebni. Pomoću dvije studije provedene na uzorku od 496 ispitanika, znanstvenici su došli do zaključka da nesvjesnost te činjenice dovodi do paradoksa. Što se više nastoji postati sretan po svaku cijenu, umanjujući vrijednost i važnost negativnih emocija i onoga što nas one mogu naučiti, to se više postaje nesretan. Psihološki pritisak koji stvara strah od osjećaja tjeskobnosti i depresije narušava samopouzdanje i izaziva osjećaj krivnje kod onih koji ne uspijevaju uvijek biti sretni i nasmiješeni. Dovoljan je jedan loš dan da netko uvjeri sam sebe da život nije vrijedan življenja, kao da je činjenica da niste uvijek na vrhuncu sreće dokaz životnog neuspjeha.
Sve emocije su važne
Engleski spisatelj Matt Haig u svojoj je knjizi Utješne riječi najljepše sažeo važnost postojanja raznih, pa i suprotnih emocija: „Sada nastojim ne razmišljati više o sebi na binaran način. Nisam ni zadovoljna ni tužna osoba. Nisam ni smirena ni strašljiva osoba. Ja sam jedna zadovoljno-tužna-smirena-strašljiva osoba. Niti jedan osjećaj ne postaje jedini i prevladavajući ako ih pustiš sve da uđu u tebe. A način da ih pustiš sve da uđu je to da priznaš njihovu vrijednost i važnost. Da shvatiš da mrak može donijeti svjetlost. Da patnja danas može donijeti nadu sutra.”
Radije odaberite 'pun' život
Još jedan dobar razlog da ne pretvorite sreću u svoju opsesiju nude socijalni psiholozi Shigehiro Osihi i Erin C. Westgate, prema kojima ne treba podcjenjivati važnost življenja života koji je psihološki bogat. Ono što život čini ispunjenim nije samo sreća, već i iskustva koja nam pomažu da promijenimo perspektivu, izazovi znatiželje, kao i usponi i padovi intenzivnih emocija kakvi prate život bogat događanjima.