Za moj brak više zaista nema nade. Znam da se moram razvesti od muža, ali zabrinuta sam za naše dvoje djece. Kako to prebroditi?
Ivana
Nema jednostavnog ni lakog odgovora na pitanje treba li zbog djece ostati u braku koji nije dobar ili je ipak bolje rastati se. U konačnici sve se svodi na to da treba dobro procijeniti bi li za djecu bili bolje i zdravije živjeti s roditeljima koji su zajedno nesretni ili s roditeljima koji su razdvojeni, ali sretni. A većina istraživanja upućuje na to da je ovo drugo često bolji izbor. Naime, koliko god bilo uvriježeno mišljenje da su djeca najsretnija kad su roditelji pod istim krovom ma koliko se ne podnosili i da je razvod uvijek za djecu najgore rješenje, velik je broj studija pokazao da djeca koja odrastaju s razdvojenim roditeljima koji su oboje sretni, puni ljubavi za njih i surađuju za njihovo dobro te im tako osiguravaju stabilan i miran ambijent, imaju manje simptoma depresije, anksioznosti i devijantnih ponašanja, kao i da imaju bolje obrazovne ishode te razviju sposobnost za izgradnju vlastitih zdravih intimnih veza nego djeca koja su odrastala s oba roditelja pod istim krovom, ali koji su bili u konfliktnom i stresnom braku. Ta su djeca, tvrde stručnjaci, bila izložena puno većem stresu, sklonija problematičnim ponašanjima te imala više problema s disciplinom, školskim uspjehom i uspostavljanjem zdravih intimnih odnosa u zreloj dobi nego djeca razvedenih roditelja koja i kod majke i kod oca imaju stabilno i mirno okruženje.
"Ne radimo to pred njima"
Bračni i obiteljski savjetnik i terapeut Jeff Palitz iz Kalifornije s više od 20 godina iskustva u sličnim situacijama smatra da nema nikakvog razloga vjerovati da bi ostajanje u braku za djecu uvijek bilo bolje od razvoda.
- U stvari, kad roditelji koji nisu sretni zajedno i imaju nezdravu vezu ostaju zajedno "za dobrobit djece", to djeci najčešće više šteti nego koristi. Ponašanja koja vide u svom domu određuju to kako će se vaša djeca ponašati kad odrastu. Ona gledajući vas uče što to znači biti u braku, kakav treba biti suprug ili supruga te kako učinkovito i konstruktivno (ili neučinkovito i nekonstruktivno) rješavati sukobe u vezi. Često od svojih klijenata slušam izjave poput "Ali mi to ne radimo pred njima" ili "Oni zapravo nisu svjesni što se među nama događa". Uvjeravam vas da su u krivu. Tijekom vremena, iz godine u godinu akumuliraju se sve šutnje i napetosti, sve rasprave iza zatvorenih vrata koje djeca navodno "ne čuju", sve netrpeljivosti... I ukorjenjuju se duboko u djeci povećavajući vjerojatnost da će i ona jednog dana ponavljati iste obrasce ponašanja kakve su gledala odrastajući u nezdravoj obiteljskoj atmosferi. S druge strane, kad se bračni par odluči na razvod i provede ga na zreo način i uz puno suradnje, velika je vjerojatnost da će dugoročno djeca biti sasvim redu. Drugim riječima, nije nužno razvod sam po sebi ono što određuje hoće li vaša djeca biti u redu ili ne, već to kako se roditelji ponašaju tijekom i nakon razvoda - tvrdi Palitz dodajući da roditelji koji mogu ostati civilizirani, suzdržati se od toga da djeci govore ružno jedan o drugome, dogovarati zajednička roditeljska pravila i pružiti djeci mirno i sigurno okruženje "na dvije adrese", imaju sve razloge vjerovati da će njihova djeca odrasti u zdrave i sretne odrasle osobe. Kako Palitz kaže, ono što je sigurno jest da nesretni roditelji teško mogu podignuti sretnu djecu, a nezdrave veze koje se održavaju "samo zbog djece" stvaraju djecu koja će i sama imati nezdrave veze u odrasloj dobi.
Kronični konflikt
Da ostajanje u braku samo zbog djece nije nužno dobra odluka za tu istu djecu, smatra i bračna i partnerska terapeutkinja iz Oregona Katie Hardie Williams, specijalizirana rad s visoko konfliktnim obiteljima i parovima. - Kao roditelji, mnogi će možda pretpostaviti da razvod uvijek ima negativan emocionalni utjecaj na djecu, ali kao psihoterapeut s velikim iskustvom u upravo takvim situacijama mogu reći da, kad su djeca izložena kroničnom konfliktu među roditeljima, razvod može biti mnogo bolje i zdravije rješenje nego ostajanje zajedno i nastavljanje izlaganja djece takvoj trajno konfliktnoj atmosferi. Djeca koja doživljavaju stres kao posljedicu kroničnog konflikta među roditeljima izložena su negativnim utjecajima na razne načine. Odrastaju bez primjera zdrave veze te, ako je sukob među roditeljima naročito grub, djeca počinju oponašati obrazac nedostatka poštovanja prema drugoj osobi. Djeca u takvim situacijama često imaju problem s razvijanjem povjerenja u ljude i vjere u zdravu, pozitivnu vezu, a to ima utjecaj na odnose s drugima u odrasloj dobi – pojašnjava Hardie Williams te dodaje da su djeca u ambijentu kroničnog konflikta sklona osjećati pritisak da moraju zauzeti stranu te su tako stavljena u položaj da se moraju nositi s problemima odraslih kojima ne bi trebala biti izložena.
Donošenje odluka
S druge strane, Katie Hardie Williams tvrdi da, unatoč tom što će nakon razvoda roditelja djeca sigurno prolaziti kroz period prilagodbe, stres svakodnevnog življenja pod istim krovom s roditeljima u stalnom sukobu će se ublažiti i velike su šanse da će se odnosi među članovima obitelji poboljšati.
- Roditelji koji pokazuju pozitivan model ponašanja u vezi, uključujući i prekidanje veze koja je nezdrava, toksična ili jednostavno ne funkcionira, djeci mogu pokazati da svatko zaslužuje biti sretan i u zdravoj vezi. Tako što se niti sami neće zadovoljiti s manje od toga, mogu pomoći djeci da nauče i sami donijeti odluke koje će za njih biti zdravije. Djeca su fizički i mentalno bolje kad su njihovi roditelji dobro i sretni, a ponekad je za ostvarivanje unutrašnjeg mira i sreće potrebno prekinuti loš brak ili vezu. Ukoliko nema načina da se smanji razina konflikta među roditeljima, djeca teško da mogu imati bilo kakvu dobrobit od puke činjenice da su roditelji ostali zajedno dok god je atmosfera u kojoj žive negativna i konfliktna – ističe Hardie Williams.
Komunikacija
Zanimljivo je i da ona na temelju dugogodišnjeg iskustva u upravo takvim situacijama smatra da su konflikt i kvaliteta komunikacije među roditeljima, a ne sam razvod ili to s kim ostaju djeca, ključan faktor koji određuje koliko će se dobro djeca prilagoditi na razvod.
- Ponašanje majke prema ocu ima značajan utjecaj na količinu i kvalitetu vremena koju će otac imati s djecom nakon razvoda. Ili, u rjeđim slučajevima, obratno. Naime, kad jedan roditelj pokazuje negativan stav prema drugom, značajno rastu izgledi da se taj roditelj u većoj mjeri povuče iz djetetova života, a to će na djecu imati negativan emocionalni utjecaj. Jednako je važno da oba roditelja ostanu otvoreni i puni poštovanja jedan prema drugom te da surađuju kad su u pitanju potrebe djece – poručuje Hardie Williams. S njom se slaže i Rosalind Sedacca koja na pitanje "trebaju li roditelji ostati u braku zbog djece", kategorički odgovara "Ne, parovi nikako ne bi trebali ostajati zajedno samo zbog djece", za što postoje znanstveni dokazi iz velikog broja istraživanja o razvodu i njegovom utjecaju na djecu.
Nezdrav ambijent
- Ako partneri imaju nesuglasice, probleme te u kući postoji atmosfera konflikta i napetosti ili, pak, partneri u kući izbjegavaju jedan drugoga, to znači da djeca žive u ambijentu koji nije zdrav i ne omogućava im da rastu s osjećajem sigurnosti i mira. A to je jako štetno za djecu. Bolje je za obitelj da promijeni svoj oblik nakon razvoda te da dijete ima dva doma, bilo da naizmjence živi kod jednog pa drugog roditelja ili da primarno živi s jednim roditeljem i redovito ima interakciju s drugim. Na taj će način djeca imati mnogo mirniji život, bez trajno konfliktnog okruženja, i moći će biti sretna s mamom kad su s njom te biti sretna s ocem kad su s njim – pojašnjava Rosalind Sedacca apelirajući na roditelje da uzmu u obzir činjenicu da djeca zaslužuju živjeti u smirenom ambijentu u kojem osjećaju podršku jer je u mnogim slučajevima razvod bolja opcija nego ostajanje zajedno zbog djece, u atmosferu ispunjenoj gorčinom, negativnošću i konfliktima. Takva atmosfera je ono što najviše šteti djeci.