Margareta Teskera

 FOTOGRAFIJE: DAVOR PONGRACIC/CROPIX
Ana Dukić
Ana Dukić
zastrašujuće stanje

Za Slavonku Margaretu (28) prva epizoda sinkope je bila gotovo kobna: Pad, napuknuće lubanje, hematom, koma i nova dijagnoza

24. svibanj 2022.
Magistra kineziologije Margareta Teskera ispričala nam je kako živi sa sinkopom

Sinkopa je nagli, kratkotrajni gubitak svijesti, obično zbog poremećaja krvnoga optoka u mozgu. Većina ljudi prvu epizodu pamti po općoj slabosti, vrtoglavici, mučnini i zamračenju pred očima. No, ne i Margareta Teskera (28), magistra kineziologije i kineziterapije iz Slavonskog Broda, za nju je prva epizoda 2013. gotovo završila kobno.

- Bila sam prva godina fakulteta, a za vrijeme božićnih praznika željela sam se tetovirati. Bila sam u studiju, a nakon što mi je tattoo majstor stavio naljepnicu, željela sam u kupaonici na ogledalu pogledati kako ona izgleda. U trenutku dok sam se gledala u ogledala, osjećala sam kao da me neka energija ruši, pala sam u nesvijest i udarila glavom o pločice. To je bila takva silina da mi je napukla lubanja. Prilikom napuknuća dijela lubanje, probijena je krvna žila u mozgu. Momentalno se pojavio hematom, a ja sam se počela gubiti, malo sam se budila pa sam padala u nesvijest - prisjeća se Margareta.

Dodaje da je u tom trenutku uslijedilo povraćanje i stolica, nad kojima nema kontrole, a to su joj i danas popratni znaci sinkope. Nakon što je primljena u bolnicu, odmah je obrađena i smještena na promatranje.

- Tijekom boravka u bolnici u jednom trenutku sam se počela gubiti i padati u komu. Igrom slučaja, liječnik koji me zaprimio je došao u kontrolu pola sata ranije nego što je trebao i on je vidio da je "vrag odnio šalu" te su me smjesta odvezli u operacijsku salu. Ustanovili su da je riječ o epiduralnom hematomu koji mi je pritiskao mozak - rekla je Margareta.

Srećom, operacija je dobro prošla. No, kako bi liječnici bili sigurni da je sve u redu, za vrijeme oporavka pratili su joj vitalne znakove, moždanu aktivnosti, a čak je otišla i na psihološko savjetovanje.

- Željela sam razgovarati s nekim o tome mogu li ja nastaviti studirati KIF jer je to fakultet koji iziskuje tjelesnu aktivnost, a i potencijalne udarce u glavu. Međutim, svi nalazi su pokazali da ja mogu završiti fakultet - govori nam.

Nakon mjesec dana od operacije vratila se fakultetskim obvezama.

image
FOTOGRAFIJE: DAVOR PONGRACIC/CROPIX


Glavobolje i benigni tumor

Iako se vratila normalnom životu, Margareta se borila s glavoboljama koje su se javljale svakih 10-ak dana, i to najčešće zbog promjene vremena. Deset mjeseci nakon operacije, ponovno se našla u bolnici.

- Jednom prilikom sam se zbog nesnosne glavobolje javila na hitan prijem i ondje su mi napravili CT. Vidjeli su da se nešto nalazi na mozgu i odmah su me hospitalizirali kako bi mi provjerili stanje. Ustanovljen mi je benigan tumor - priča nam.

S obzirom na to da je riječ o dobroćudnom tumoru, Margareta ističe da se on sam razgradio nakon tri godine, ali je često odlazila na kontrole.

- Tada sam shvatila da se moja glava morala još mjesecima oporavljati. Kako je vrijeme prolazilo, jednostavno su se i glavobolje smanjivale. Oporavak je bio odličan, ali ja nisam mogla prestati razmišljati zašto sam se ja uopće srušila u tom tattoo studiju - kaže.


Druga epizoda sinkope i dijagnoza

Nakon tri do četiri godine od prve epizode sinkope, dogodila se i druga.

- Tata mi je bio u bolnici i otišla sam mu u posjetu. Dok sam bila u njegovoj sobi, srce mi je počelo jače kucati i oblijevao me hladan znoj. Rekla sam sadašnjem zaručniku da izađemo iz tatine sobe, ja sam se nagnula na zid i doslovno „spuzala” dolje. Tada sam shvatila da nešto nije u redu i da u pitanju nije klasična nesvjestica - rekla je. Kako je već bila u bolnici, kardiolog ju je odmah zaprimio.

- Zaista sam naišla na dobre liječnike kad god sam imala probleme. Kardiolog je odmah posumnjao na sinkopu te mi je rekao za test preklopnog stola kojim se ona dijagnosticira - objasnila je.

Za nju je to, kaže, bilo jedno traumatsko iskustvo.

- Legla sam na stol, zavezali su me i počeli podizati stol. Čim se on počeo podizati, meni se pojavila mučnina i rekla sam da ću pasti u nesvijesti. To se i dogodilo, a devet sekundi nije bilo ni otkucaja srca. Test je bio pozitivan i utvrđena mi je vazovagalna sinkopa - govori.

image
FOTOGRAFIJE: DAVOR PONGRACIC/CROPIX


Život sa sinkopom

Margareta ističe da joj se nisu često događale epizode sinkope. Jednom ju je čak uspjela i spriječiti metodom koja se koristi upravo za vazovagalnu sinkopu.

- Uhvatim dlanove vrhovima prstiju i povlačim ih, time se u biti na neki način ujednači rad parasimpatičkog i simpatičkog živčanog sustava. Naime, tijekom sinkope moj parasimpatikus jače „radi” pa ga treba vratiti u balans - objasnila je.

Nažalost, kaže da ova metoda nije uvijek učinkovita.

- Treća epizoda sinkope mi se dogodila prošlo ljeto kad sam bila u svatovima. Ne znam što je bio uzrok. Sestra, tata i ja smo pričali s mladoženjom, a u jednom trenutku sam osjetila hladan znoj i lupanje srca. Uspjela sam potapšati tatu po ruci, ali kako sam se ustala, tako sam i pala. Srećom, on mi je ublažio pad jer bih lupila o vrh betona. Raskrvarila sam glavu, ali nije bilo kobno - ističe. Dodaje kako joj se taj put epizoda prebrzo dogodila i nije ju uspjela preduhitriti. Čim je otvorila oči, odmah je povratila.

- Sinkopa sama po sebi nije opasna, opasan je pad jer može se dogoditi na neočekivanim mjestima - objašnjava. Navodi kako ni danas ne zna uzrok pojave stanja, ali liječnici ističu da je obično okidač stres.

S obzirom na to da za sinkopu nema lijeka, Margareta nastoji podići cjelokupnu kvalitetu života.

- Kako mi se čini, izaziva ju unutarnji nemir bilo koje vrste. Stoga nastojim cjelokupno unaprijediti život. Manje analizirati stvari, više se opuštati, meditirati, biti u prirodi i zdravije živjeti. Sinkopa se može ponovno javiti, ali i ne mora. Baš zato mislim da je važno živjeti u trenutku, a ako se dogodi, reagirati na vrijeme. Nema isključivog pravila kad će se to dogoditi, a isto tako nema ni pravila kojim se može spriječiti - navela je.

Naglašava kako je stanje nije spriječilo ni u čemu, otvoreno je to spomenula i na razgovoru za sadašnji posao trenerice.

Isto tako, suživot sa sinkopom ju je naučio više cijeniti sadašnji trenutak i vlastiti život.

- Kad se dogodi tako nešto, kad shvatiš da si bio na rubu, puno više cijeniš svoj život, svoje tijelo i iznutra i izvana. Cjelokupni način života mi se promijenio sa samim saznanjem da nisam više trebala biti tu. Ovo mi je prilika, možda za živjeti kvalitetnije te biti bolja prema sebi, ali i prema drugima - zaključila je Margareta.

Teme
Linker
15. kolovoz 2022 09:52