Piše: Enesa Mahić, tjelesno-orijentirana psihoterapeutkinja i učiteljica plesne meditacije • www.cir.hr
Svatko od nas u vezu donosi otisak vlastitog iskustva ljubavi u djetinjstvu. Nekima od nas su roditelji pokazivali ljubav kroz stalnu brigu i obavljanje stvari umjesto nas. Netko drugi je bio najsretniji i najvoljeniji kad je imao puno vremena samo za sebe. Neki od nas misle da nas partner ne voli ako nije ljubomoran, a nekima je tek povjerenje partnera znak prave ljubavi. Ako zavolimo nekoga čije je iskustvo ljubavi jako različito od našeg, bit će potrebno vrlo zrelo pristupiti međusobnim različitostima te slušati i učiti kako moj partner ili moja partnerica vole biti voljeni, a ne kako im ja želim pokazivati ljubav.
Ako mojoj partnerici za osjećaj voljenosti treba da pokazujem interes za njezin posao i projekte, onda je upravo to način kako joj mogu pristupiti i pokazati ljubav - čak i ako je u mom svijetu znak ljubavi kupnja poklona ili slanje 10-ak poruka dnevno.
Na početku se sve čini lako
Dok smo u prvoj fazi zaljubljenosti, čini se lako voljeti drugu osobu. Sve je na njoj simpatično, mane su zanemarive i čini nam se da ćemo sve lako zajedno nadvladati (naravno, pod uvjetom da smo stvarno izabrali nekoga tko je dobar za nas, a ne nekoga tko nam zapravo ne odgovara, ali se bojimo biti sami).
Kad zaljubljenost počne blijediti, na scenu stupa volja srca ili tzv. namjerna ljubav. Dok u prvoj fazi odnosa, osjećaji bliskosti ili ljubavi sami dolaze, kasnije je potrebna odluka - želim nastaviti voljeti tu osobu. Želim se podsjećati zašto je i dalje volim, želim je razveseliti, želim je stvarno čuti i razumjeti, želim je podržati, želim odvojiti vrijeme samo za nju…
Brojna istraživanja se slažu da su za kvalitetan trajan odnos ključne dvije jednostavne stvari:
- DOBRONAMJERNOST: koliko parova znate koji su istinski dobronamjerni jedno prema drugom? Da komuniciraju bez cinizma, bockanja, kontroliranja, suptilnog vrijeđanja i nezadovoljstva, da pričaju jedno o drugom s ponosom i ljubavlju, a ne uz odmahivanje rukom i rečenicu: "Onaj moj / ona moja…". Često se takvo "spuštanje" naziva humorom, ali iza njega je uvijek neka gorčina i nerazriješena emocija koja pomalo truje odnos. Korisna je vještina naučiti s ljubavlju i u četiri oka izreći ono što nas smeta. Kažu da treba naučiti biti žestok prema problemu, ali blag prema osobi.
- INTERES: često u odnosima ljudi zaborave na sebe, na svoje osobne interese i strasti, na ono što nas čini življima i sretnijima. Neopisivo je važno nastaviti se razvijati kao osoba neovisno od partnera s kojim dijelimo život.
No u svim istraživanjima, najsretniji i najdugovječniji parovi su bili oni koji su pokazivali uzajamno iskreno zanimanje za ono što veseli njihove partnere.
Primjerice, partner/ica nam kaže da mu/joj se pruža prilika da nauči surfati. Kako ćemo reagirati? (Samo je jedan od ovih odgovora konstruktivan.)
a) Negativno: "Da, samo nam to još fali. I ovako se uopće ne viđamo, a i oprema za surfanje ti košta jako puno. Sigurno nećeš dovršiti tečaj, odustat ćeš nakon dva mjeseca. Jesi ti normalan/na?!"
b) Prividno pozitivno: "O, baš lijepo! Dodaj mi, molim te, onaj umak iz frižidera."
c) Istinski zainteresirano: "Divno! Kad ti to počinje? Mogu te doći gledati? Gdje bi htio/htjela ići surfati kad naučiš? Zanimljiva ideja, nikad mi nije palo na pamet da će te to zainteresirati!"
Novi ugao gledanja
Psihoterapija nas uči da sve situacije gledamo iz novog ugla. Možda je dobro pogledati odnos u kojem jesam i zapitati se: "Kakav sam ja partner osobi s kojom živim? Ako se na neko vrijeme ne fokusiram samo na ono što meni nedostaje u vezi, što mogu rado i s ljubavlju ponuditi ovoj osobi koju sam izabrao/la voljeti?"
A ako vidim da radim sve što mogu, a odnos ne postaje bolji i s druge strane nema truda, možda je vrijeme lagano ugasiti svjetlo i krenuti prema izlazu. Kvaliteta odnosa se ne mjeri prvenstveno njegovom dugotrajnošću, nekad treba znati kvalitetno prekinuti. No to je tema nekog drugog članka.