Gospođo Elda, kako ste? Jeste li živi? Pa kako se to vama dogodilo? To su neka od najčešćih pitanja na koja nailazi 64-godišnja Velolučanka Elda Žuvela u susretu sa svojim sugrađanima, koji su svi znali da je ležala četiri tjedna u komi u dubrovačkoj bolnici. Poznaju je kao medicinsku sestru koja je četrdeset godina radila u ambulanti obiteljske medicine u Domu zdravlja u Veloj Luci. U prijevremenu mirovinu otišla je zbog bolova u kralježnici, nakon tri operacije, a ugrađen joj je i novi kuk. Terapije kortikosteroidima uzele su svoj danak, a kada su ponovni problemi s kralježnicom ukazivali na mogući prolaps diska, savjetovali su joj i četvrtu operaciju. To je željela izbjeći, no ono što je potom uslijedilo ova viša medicinska sestra u mirovini nije mogla zamisliti ni u najluđim snovima.
Bolovi, afte, umor...
- Osjećala sam strahovite bolove u potkoljenici, bilo je neizdrživo, liječnici su mi savjetovali terapiju deksametazonom. Negdje na polovici terapije pojavile su mi se afte u ustima, osjećala sam se umorno, ali to sam pripisivala bolovima u kralježnici. Nisam se previše brinula zbog toga, dok se jedne noći nisam onesvijestila u kupaonici. Od tog trenutka pa sve do buđenja iz inducirane kome četiri tjedna kasnije u Općoj bolnici Dubrovnik ničega se ne sjećam. Imala sam sepsu izazvanu bakterijom koja jede meso, nekrotizirajući fasciitis. Nikada nije ustanovljeno kako mi je bakterija dospjela u lijevu potkoljenicu, noga je bila u redu, nije bilo rane, ništa me nije ubolo. Bakterija je već toliko oštetila tkivo i hrskavicu noge da su je liječnici namjeravali amputirati. No, vođeni time da nogu uvijek mogu odrezati, odlučili su se za manje radikalan, ali težak zahvat. Razrezali su nogu ispod i iznad koljena, s jedne i s druge strane i devet sati čistili tkivo. Ostavili su potom da zacijeli bez šivanja kako bi se mogle brzo spriječiti daljnje infekcije. Kasnije su pokušali zašiti, ali stvarale su se nekroze - kaže Elda Žuvela.
Bubrezi otkazali, voda došla u pluća
Bakterija je već toliko bila načela Eldin organizam da su joj otkazali bubrezi pa joj je bila potrebna dijaliza dok je bila u bolnici. Uza sve to, pregrizla je aspirator u ustima koji je imala u induciranoj komi, dio je dospio u pluća i trebalo ga je izvaditi. Nastao je edem pluća, pluća su se punila vodom, liječnici su napravili traheotomiju (cjevčica kroz rez na vratu), a opće stanje bilo je loše.
- Nije se znalo hoću li preživjeti ili ne. Liječnici su se borili za moj život. Oživljavali su me tri puta. Nakon mjesec dana kome, pred Božić prošle godine, došla sam kući, s kateterom, nepokretna, u pelenama... Velike količine antibiotika koje sam morala primati dovele su do razvoja bakterije Clostridium difficile. Imala sam stolicu sedam puta na dan. Liječnici su mi rekli da neću osjećati ruke i noge, ali da će se osjet vratiti za tri mjeseca. Imam sreće što mi je susjeda fizioterapeut pa je dolazila dvaput na dan, vježbale smo i prohodala sam nakon mjesec i pol. Prošla sam tešku muku. Još hodam na štakama ili uz pomoć jedne štake, a kada su se bolovi u koljenu opet pojačali, ustanovljeno je da je bakterija dovela do infarkta koljena, rijetkog oštećenja kosti. Liječnici su mi rekli da sam ja četvrta osoba u Hrvatskoj s tom dijagnozom - kaže Elda Žuvela. Liječnici u zagrebačkom KB-u Dubrava savjetovali su posebnu terapiju koja se daje svakih šest mjeseci ili svakodnevno injekcijama u trbuh, no još se razmatra najbolja terapija za nju, o čemu će se odlučiti kada se naprave dodatne pretrage, primjerice status kalcija i magnezija da se vidi koliko toga Eldi može pomoći.
U međuvremenu se snalazi sa štakama, boli je kralježnica, koljeno, pomaže si lijekovima, o kojima je postala ovisna, pa će se, bude li bilo potrebno, postupno odvikavati. No, to nisu jedine komplikacije s kojima nakon preboljene sepse živi Elda Žuvela.
- Noga je ostala oduzeta, oštećeni su živci, prsti su ‘pali‘, u jednoj trećini noge uopće nemam osjet, u stopalu i malo iznad njega. Pijem pregabalin, lijek za epilepsiju koji pomaže i u liječenju živaca. Ali bolovi su toliko jaki da ne mogu izdržati, pijem nekoliko puta dnevno lijekove protiv bolova, a katkad je bol tolika da noću ne spavam, sve dok me pregabalin ne ‘skrši‘. Ujutro mi onda treba više vremena da ustanem, zamotam noge i krenem sa štakama - kaže Elda.
Pije i lijekove za poštedu bubrega. Također joj probleme stvara oštećenje živaca na jeziku nastalo u jednom od postupaka oživljavanja ili tijekom zahvata dok je bila u induciranoj komi. Trećina jezika je oštećena, ne osjeća potpuno okuse, a kada se vrijeme mijenja, kaže, jezik joj jače oteče i promijeni joj se okus hrane.
Dva dana buđenja
Je li mogla naslutiti simptome sepse? Bi li se moglo nešto radikalnije promijeniti? Elda kaže da je kao zdravstveni djelatnik znala što je sepsa, sjeća se i situacija tijekom radnog vijeka da su bolesnici umrli od sepse nakon infekcije u bolnici tijekom neke rutinske operacije.
- Tri-četiri dana prije nego što sam se onesvijestila u kupaonici osjećala sam slabost, umor, izgubila sam apetit, ali sve sam to povezivala s boli izazvanom promjenama u kralježnici. Kad sam stala na noge, veliki pritisak na leđa ponovno je aktivirao probleme. Otišla sam na Rebro, u KBC Zagreb, ispostavilo se da se i nije radilo o prolapsu diska nego o cisti - kaže Elda.
Da ima sepsu, nisu isprva posumnjali ni u Općoj bolnici Dubrovnik.
- Mislili su da je tromboza, pa su čak razmišljali i da me vrate kući, ali zadržana sam na inzistiranje obitelji - kaže Elda. Kada je potkoljenica počela blijedjeti i oticati, bilo je jasno da se događa nešto akutno. CRP je bio izrazito povišen, a Elda već nekontaktibilna.
- Često me pitaju jesam li vidjela tunel, bijelu svjetlost, jesam li što sanjala dok sam bila u komi. Ništa od toga nisam vidjela. Ali sjećam se buđenja iz kome, trajalo je dva dana i činilo mi se da će mi strop pasti na glavu. Imala sam dojam da sam skupljena i nagurana ispod stropa, što je u meni izazivalo nervozu. No, to je bilo samo priviđenje i sjećam se glasa sestara: "Gospođo Žuvela, nemojte se micati, brže će proći" - kaže Elda.
Unatoč svemu aktivna i pozitivna
Kaže i kako joj humor pomaže da se bolje nosi s cijelom situacijom.
- Uvijek sam bila vrlo aktivna i pozitivna. To mi pomaže u stresnim situacijama kao što je bila ova, pa i kad je suprug obolio od raka pluća i nakon četiri godine liječenja preminuo. Veselje mi predstavlja obitelj, djeca, petogodišnji unuci blizanci, fizioterapeutkinja mi je neizmjerno pomogla, a s bratom i nevjestom sam dosta bliska. Obitelj mi je bila velika podrška i tijekom hospitalizacije. Zafrkavamo se da ću na "Ples sa zvijezdama" i u 2024. ući plešući. Zahvaljujući humoru nisam pala u depresivno stanje. Imam i novu frizuru. Naime, uslijed svih terapija u bolnici mi je počela padati kosa i padala je dok je nisam posve izgubila. Sada mi je izrasla nova i gusta - kaže Elda.
Koliko je sepsa ozbiljan problem, koliko osoba od nje oboli te što se može učiniti da se prepozna na vrijeme i zaustavi čitajte u novom broju Doktora u kući. Na kioscima je od 5. listopada
