Danas možda više nego ikad ljudi traže pomoć psihoterapeuta, psihologa i psihijatara kad im je potrebna. Pandemija je zasigurno pomogla da to prestane biti tabu. Naravno, terapija je uvijek neprocjenjiva, ne samo tijekom globalne pandemije. To je nevjerojatno koristan alat koji bi svatko trebao razmotriti ako smatra da mu je potrebna mala pomoć u razvrstavanju i radu na svom emocionalnom i mentalnom zdravlju.
Baš zato smo upitali osobe koje su odlazile ili odlaze na psihoterapiju što je najvažnije što su naučili.
Možda je vrijeme za neke nove pogreške
- U nedostatku samopouzdanja bila sam perfekcionist, od toga da sam morala savršeno izgledati i savršeno se ponašati. Ne samo to, čekala sam savršeni trenutak da nešto napravim pa sam često propuštala neke lijepe trenutke. To sam ispričala svom psihoterapeutu i on je na to rekao "Dakle, vi ste radili greške pokušavajući biti savršeni?", ja sam rekla da, na što je on dodao "Možda je vrijeme da prestanete pokušavati biti savršeni jer vas to svakako dovodi do pogrešaka. Pokušajte biti svoji i tako napravite neke nove pogreške. Bar ćete znati da ste pogriješili pokušavajući nešto, a ne izbjegavajući i tražeći savršen trenutak. Vrijeme je za nove greške". To mi je promijenilo život. Shvatila sam da su greške neizbježne i da ih se ne trebam bojati.
- Ana
Koliko je istine u tome što netko drugi misli?
Pričala sam o svojim problemima i spomenula sam to da nekad razmišljam o tome što drugi misle o meni. I tada sam dobila genijalan odgovor, psihoterapeutkinja me je pitala "Koliko je istine u tome što netko drugi misli?". Drugim riječima, kad razmišljam o tome misli li netko o meni loše, trebam se zapitati i da misle na način koji sam si zamislila, ima li istine u tome. Ako netko primjerice misli da imate plave oči, a vi imate smeđe, njihova misao je kriva i nema istine u njoj. To mi je puno pomoglo.
- Tajana
Dovoljno smo jaki da si sami pomognemo
- Ivona
Nećeš znati što želiš dok ne pokušaš
Često sam maštala o tome kakav život želim, čime ću se baviti, gdje ću živjeti, kakvu obitelj želim i slično. Sasvim normalno maštanje i svi ljudi to rade. Međutim, u jednom trenutku sam psihoterapeutkinji iskreno rekla da ne znam ni sama što dugoročno želim jer nekad maštam o tome da radim u velikoj korporaciji, nekad sam željela biti poduzetnica, neke dane sam htjela živjeti u inozemstvu, a nekad u Hrvatskoj. Ona mi je na to rekla da neću znati što želim dok ne pokušam jer su nam brojne želje privlačne samo dok su želje, a kad ih pokušavamo ostvariti shvatimo da možda nisu ono što uistinu želimo, no nema drugog načina nego da isprobavamo razne stvari dok ne dođemo do onoga što nam se uistinu sviđa.
- Ana
Ne poistovjećuj se sa svojim mislima
U razdoblju kad sam se najviše borila s anksioznošću, terapeutkinja mi je rekla da ja nisam moje misli i da mi one ništa ne mogu ako im ja ne dopustim. Trebalo mi je vremena da to shvatim i da se prestanem poistovjećivati s njima. No, taj savjet mi je pomogao da me moja anksioznost ne definira.
- Tajana
Natjeraj se na ono što ti je ispušni ventil
Često mi govori da se moram natjerati na "ispušni ventil". Realno, svi možemo imati isprike da nemamo vremena ili snage za recimo šetnju ili trčanje, ali to dugoročno neće riješiti problem. Ona mi je rekla da čak i kad sam umorna i kad me uhvati najveća tjeskoba da se moram natjerati na to. Stvarno je istina jer se nakon toga bolje osjećam.
- Ivona