Što god nam život donese, kroz to nam donosi i zanimljiva učenja. Već sam vam pisala o svom bratu Vanji koji živi kod nas nakon što su moji roditelji preminuli. Kroz ova tri mjeseca kako je s nama nastojim ga naučiti mnogim stvarima koje nikada nije radio, korisnim stvarima. I kroz to i ja puno učim. Prošle sam srijede pripremajući se za LIVE video, stavila na papir neke korisne lekcije koje sam iz ove cijele situacije naučila pa ih i vama želim prenijeti.
Naime, Vanja ima 52 godine i mentalnu i fizičku retardaciju od rođenja, tako da su njemu mnoge stvari koje su svima nama jednostavne - teške i komplicirane, poput penjanja uz stepenice, oblačenja, osobne higijene.
No ustvari, svi bismo se na neki način mogli poistovjetiti s njegovim položajem - svakome od nas nešto teško ide, što je nekom drugom ‘mačji kašalj‘. Netko s lakoćom barata financijama ili zakonima, netko s lakoćom vozi automobil, netko s lakoćom crta, dok u isto vrijeme netko drugi svu papirologiju vidi kao nesavladivu planinu, u vožnji je nesiguran ili se pak crtanja i boja niti ne laća jer vjeruje da mu to nikako ne bi išlo. Svi smo mi u nekim poljima svog života poput Vanje.
Primjerice, ja imam namjeru svoju knjigu prodavati preko Amazona. Uložila sam puno novca u prijevod na engleski, knjiga je spremna, ali meni se cijela ta procedura oko ulaza na Amazon čini toliko komplicirana da stalno izbjegavam uhvatiti se s njom u koštac. Vjerujem da i vi imate nešto takvo što vam se čini da vam je teško i da vam ne ide. E pa, Vanjini poučci će nam svima pomoći! Ovo su tri najvažnija alata koja sam uočila u podučavanju Vanje, a primjenjiva su na sve nas:
1. Strpljiva upornost
Važno je dopustiti si da za nešto što želimo naučiti jednostavno treba vremena i bez obzira na to što nam to u početku loše ide (ili nikako ne ide) i dalje se time baviti, truditi se i pokušavati. Svaki dan po malo. Ali svaki dan! Mirno, strpljivo, uporno. Bez razmišljanja o rezultatu, jednostavno napraviti kako i koliko u tom trenutku najbolje možeš.
Tako se i Vanja svaki dan sve sigurnije penje uz stepenice i od početne potpune ukočenosti, sad smo došli na ležerno penjanje u kojem se sam uhvati jednom rukom za rukohvat i s drugom za moju ruku i popnemo se jako brzo. Stepenice koje su prvi dan bile ogroman bauk, sada su postale poznato mjesto i preselile se u košaru „to znam i mogu“. Zbog strpljive upornosti.
2. Nađi svoj način
Izuzetno je važno pronaći način koji VAMA odgovara. Možda vam nešto ne ide jer ste to pokušavali napraviti na nečiji tuđi način. A svatko od nas ima drugačiji način razumijevanja, procesiranja i djelovanja, pa ako vam nešto ne ide vjerojatno samo trebate drugačiji pristup, pristup koji će ‘govoriti vašim jezikom‘. Možda možete potražiti i nečiju pomoć da zajedno pronađete taj vaš način.
Tako sam i ja s Vanjom isprobavala razne načine kako da se ujutro obuče. Svaki dio u procesu oblačenja posebno smo isprobavali (kako obući hlače, kako skinuti majicu, kako obući čarape...) dok nismo našli najbolje načine za njega.
Moj način kao zdrave osobe je jedan, dok je NJEGOV način trebalo pronaći. I sad se s lakoćom sam obuče!
3. Usvajaj novu vještinu u koracima
Koraci su jako bitan element. Ako se cilj čini pretežak, to vas može obeshrabriti. Bolje je da se usmjerite na svladavanje samo prvog koraka. Samo se njime bavite i čestitajte si kad uspijete. I tek onda na isti način krenite u drugi korak. Pa treći. Nadodavanje koraka na nešto što ste već svladali bit će vam sve lakše i lakše.
Vanja se uči služiti ručnikom poslije pranja ruku. Prvi korak bio je brisanje ruku, to ga je već prije tata naučio. No sada smo prvo dodali korak da sam uzme ručnik s držača pa obriše ruke, a nedavno smo nadodali i treći korak - da sam vrati ručnik na držač. Iako svaki novi korak u početku zapinje, ipak mu svaki dan sve bolje ide!
Zrno do zrna pogača, kamen do kamena palača, s korak do koraka - savladano ono što vam se činilo da vam ne ide!
Tako ću i ja sada sa svojim Amazonom:)