U ranom djetinjstvu možda je bilo trenutaka kada ste se osjećali bespomoćno, možda ste se nesvjesno branili identificirajući se s agresorom ili ste se možda tako osjećali jer niste imali model (majku) za razvoj privrženosti, a da biste prevladali ova iskustva, možda ste se poistovjetili sa superjunakom koji je bio snažan, moćan i moralno superioran.
U prvom scenariju možete biti osoba koja instinktivno vjeruje da mora dominirati i kontrolirati voljene osobe kako bi ih zaštitila, što može biti patološki oblik narcizma.
U drugom slučaju možda ste osoba koja je tijekom djetinjstva prepoznala da zapravo nije najjača, najhrabrija, najpametnija, najčvršća na svijetu pa iako bolno, iskustvo je bilo osnažujuće jer ste se prilagodili i odlučili naporno raditi kako biste bili najbolji što možete biti. Postoje drastične razlike između patološkog i normalnog narcizma, a postoje i tri jasna načina da odredite svoju razinu narcizma.
1. Javno vs. privatno
Većina ljudi želi da ih doživljavaju kao dobra ljudska bića. Međutim, osoba koja je poznata kao "sjajan momak" ili "sjajna djevojka" može biti ljubaznija prema ljudima u javnosti nego prema svojim članovima obitelji jer ih njihova narcistička obrana sprečava da budu iskreno ranjivi i samosvjesni u međuljudskim odnosima pa zauzimaju superioran stav prema voljenima. Umjesto da pokažu razumijevanje, oni drže predavanja, umjesto da budu suosjećajni, uskaču kao "heroji" i donose spasonosna rješenja, umjesto da budu empatični, posramljuju članove obitelji jer izražavaju osjećaj koji nije u skladu s njihovim. Zdrav oblik narcizma je kada osoba žudi da je ljudi u njenoj okolini prihvate i vole, ali se obično suzdržava od toga da se prema strancima i znancima ponaša bolje nego prema svom partneru i djeci.
2. Uloga žrtve vs. ranjivost
Osoba koja stalno tvrdi da je žrtva jer pokušavate riješiti neki problem može usvojiti patološki oblik narcizma. Umjesto da sagleda problem iz vaše perspektive kako bi bolje razumjela okolnosti, brzo vas napada govoreći: "Ne mogu vjerovati da tako razgovaraš sa mnom", "Što misliš, tko si ti?", "Uvijek se okomiš na mene." Manje narcisoidan pristup je kada je osoba u početku u obrambenom stavu pri suočavanju s voljenom osobom, ali nakon nekoliko minuta omekša. Tada je u stanju vidjeti i drugo gledište te ispitati i na kraju preuzeti odgovornost za neku pogrešku ili sebičnost.
3. Egocentrik vs. svjesni nesigurnosti
Osoba koja nije u stanju vidjeti kako njezina djela i riječi utječu na druge može biti egocentrična. Misli samo na sebe i ono što u tom trenutku osjeća. Često je ova vrsta osobe nesvjesna svojih nesigurnosti i ne može jasno i konkretno artikulirati ono u što je nesigurna bez izigravanja žrtve i generaliziranja. Primjerice, kad netko kaže: "Imam problem s povjerenjem, tako da moram znati gdje se nalazite u svakom trenutku", osoba nije u stanju jasno identificirati određenu nesigurnost, već umjesto toga izražava opću nesigurnost u pokušaju da steknu kontrolu nad drugom. To može biti znak narcizma jer se osoba brani od poznavanja dijela sebe kojeg se srami ili je neugodan. Ovo odvajanje od samosvijesti sprečava je da upoznaje sebe i ono što osjeća kada joj je neugodno. S druge strane, osoba koja je svjesna nesigurnosti bit će zabrinuta zbog konkretnih stvari (da ostane organizirana i kompetentna u nekim situacijama ili da se može brinuti za sebe). Jasno razumijevanje naših mana omogućuje nam da budemo iskreni prema sebi, odgovorni u međuljudskim odnosima i sposobni konstruktivno riješiti uočene nedostatke.