Ne postoji niti jedan ozbiljan terapeutski razgovor o bilo kojem vašem problemu u kojem vas terapeut neće pitati jeste li prerano rođeni, je li vas majka dojila, je li majka bila brižna, koliko ljubavi ste dobili u tom odnosu i kakva je bilo uloga oca, je li podržavao majku, kakav je bio njihov odnos.
I taman, kada vi želite govoriti o suprugu koji pije, koji vas zanemaruje, o prijateljici koja vas je izdala, o djeci koja nisu poslušna, morate odgovarati na pitanja o svojem bližem ili daljem djetinjstvu. „Čemu to služi?“, pitate se i mehanički odgovarate na pitanja, a odgovore ste već davno zaboravili, zatomili, sakrili sami od sebe.
- Majka je naš prvi dodir sa svijetom. U prvih par mjeseci ne doživljavamo majku kao samostalnu osobu, mi i majka smo jedno. Ako u tom razdoblju ne dobijemo punu skrb, puno razumijevanje, dodir, hranu, utjehu, ako tada „naučimo“ da za nas nema dovoljno, da nismo podržani i da smo sami, to je miraz - rekoa je psihijatar dr. Ante Bagarić u emisiji Bez brige s Dijanom na gloria.hr.
Odnos majka i dijete
Majke često upadnu u klopku prevelike brige, i to one brige koja je onda teret ne samo majci, nego i djetetu koje ima potrebu majci se odužiti, skrbiti za nju. Majke često nesvjesno odu u takve odnose i oni vrlo laku skliznu u patologiju.
I ako nismo u odnosu majka i dijete dobili ono što smo trebali, važno je osvijestiti svoje potrebe i kroz terapeutski odnos namiriti ono što nam nedostaje. A to je nužno, kako bismo bili cjelovite osobe s kapacitetom da izdržimo život, ali i uživamo u njemu.
VIŠE O ODNOSU KOJI NAS DEFINIRA I ODREĐUJE POGLEDAJTE NA PORTALU GLORIA.HR