Piše: prof. dr. sc. Miroslav Dumić, pedijatar endokrinolog-dijabetolog, predsjednik Hrvatskog društva za pedijatrijsku endokrinologiju i dijabetologiju i predsjednik društva "Veliki za male sa šećernom bolesti"; Zavod za endokrinologiju i dijabetes, Klinika za pedijatriju, KBC Zagreb
Društvo roditelja, liječnika i ostalih zdravstvenih djelatnika za pomoć djeci i adolescentima oboljelim od šećerne bolesti "Veliki za male sa šećernom bolešću", koje podupire i Klinika za pedijatriju KBC-a Zagreb, osim što su kompetentni za liječenje djece i adolescenata oboljelih od šećerne bolesti, kontinuirano educiraju bolesnike, njihove obitelji, odgajatelje, nastavnike, ali i medicinske timove koji se bave liječenjem djece i mladih oboljelih od dijabetesa. Cilj je osigurati uvjete koji će djeci i mladima sa šećernom bolešću omogućiti zadovoljavajuću kvalitetu života, jednake mogućnosti i prava u obrazovanju i zapošljavanju te da ne budu stigmatizirani ni diskriminirani. Uz radionice za roditelje, vikend radionice za adolescente te edukacijsko-rekreacijski kamp u Tučepima, društvo provodi i tečaj edukacije odgajatelja i nastavnika.
S obzirom na to da vrtić i škola imaju važnu ulogu u psihosocijalnom razvoju djeteta, važno je educirati odgajatelje, učitelje i nastavnike o osnovnim principima zbrinjavanja djece oboljele od šećerne bolesti. Nedovoljno informirani nastavnici negiraju bolest ili pak postavljaju nepotrebna ograničenja oboljelima, stoga je u suradnji s Ministarstvom prosvjete pokrenut program "Šećerna bolest i škola" koji se održava jednom godišnje.
Jedan od prvih zadataka roditelja oboljelog djeteta je razgovor s nastavnicima u školi ili odgajateljima u vrtiću. Kao i većina drugih ljudi, uglavnom (no nije pravilo) imaju vrlo oskudne predodžbe o šećernoj bolesti. Nerijetko pretpostavljaju kako se djeca mogu liječiti samo dijetom i tabletama poput odraslih koji boluju od dijabetesa.
UPUTE ZA NASTAVNIKE
- dijete s dijabetesom trebalo bi poticati da vrijeme u školi provodi kao i ostali učenici, njegovi vršnjaci
- djeca sa šećernom bolesti moraju primati nekoliko injekcija inzulina dnevno (ili su na terapiji inzulinskom pumpom) kako bi održala zadovoljavajuću koncentraciju glukoze u krvi
- vrijeme uzimanja obroka i njihov sadržaj važni su za održavanje odgovarajuće razine glukoze u krvi, što znači da se glavni obroci moraju uzimati u točno određeno vrijeme, što pak dovodi do toga da je djetetu potreban obrok u vrijeme školskog sata, u vrijeme ispita te prije, za vrijeme i nakon tjelesne aktivnosti
- inzulin može previše sniziti koncentraciju glukoze u krvi u slučaju zakasnjelog uzimanja obroka ili intenzivnije tjelesne aktivnosti. U slučaju hipoglikemije trebate djetetu dati šećer. Djeca sa šećernom bolesti uvijek moraju u džepu ili torbi nositi nekoliko tableta dekstroze, kockica šećera ili bombon, a nastavnici moraju imati određenu količinu šećera u razredu i gimnastičkoj dvorani
- dijete će možda morati i češće mokriti zbog povišene koncentracije glukoze u krvi i treba mu dopustiti češći odlazak na toalet, i za vrijeme nastave
- šećerna bolest nije prepreka za bavljenje sportom (osim padobranstva, alpinizma, ronjenja, automobilizma i sl.) i dijete treba poticati na tjelesnu aktivnost. Međutim, treba imati na umu da kod intenzivnije tjelesne aktivnosti postoji potreba za dodatnim obrokom, koji dijete treba ponijeti sa sobom. Trebalo bi imati i tablete dekstroze, kocke šećera, bombon ili slatki napitak u dvorani, na igralištu ili bazenu
- povremeno se ujutro mogu javiti problemi s davanjem inzulina, što može uzrokovati kašnjenje na nastavu, za što treba imati razumijevanja
- djetetu dopustiti da stalno nosi identifikacijsku karticu
- uključiti ga u sve izvanškolske aktivnosti za koje ima interesa i u školske izlete. Na izlete mora nositi penkale s inzulinom, bočice s inzulinom, šprice, igle i potrošni materijal (setovi) za terapiju inzulinskom pumpom i popunjenu putnu iskaznicu
- ako ste razrednik, pobrinite se da i ostali nastavnici znaju osnovne činjenice o dijabetesu i ohrabrite dijete da o svojoj bolesti razgovara s prijateljima u razredu
- kad se dijete ne osjeća dobro, ne smijete ga nikada poslati kući bez pratnje; obavijestite roditelje
- vodite računa o tome da se ne zadržava u školi izvan predviđenog vremena ako niste sigurni da mu je osigurana odgovarajuća prehrana.
Glukagon u školi
Jako je važno da dijete, kao i osobe u njegovoj neposrednoj blizini, nauče prepoznavati rane simptome hipoglikemije kako bi se na vrijeme mogao spriječiti gubitak svijesti. Kao prvi simptomi najčešće se javljaju znojenje i/ili tresavica, no često se prvo uočavaju slabost, osjećaj hladnoće, umora, pospanosti, gladi i nervoze.
Od ostalih simptoma, nakon toga, ali obično ne u nekom pravilnom slijedu, javljaju se vrtoglavica, glavobolja, nesiguran hod, promjene ponašanja, proširene zjenice i gubitak svijesti. U svim situacijama kada postoji sumnja na hipoglikemiju, a ne postoji mogućnost brzog mjerenja koncentracije glukoze u krvi, treba odmah početi liječenje.
Ako je dijete budno i pri svijesti, treba mu dati nekoliko tableta dekstroze, slatki napitak poput voćnog soka, kole i sl. ili nekoliko kockica ili žličica šećera. Za deset minuta simptomi bi trebali djelomice ili potpuno nestati. Nakon ove hitne terapije preporučuje se uzeti manji obrok (primjerice sendvič) koji će spriječiti ponovni pad glukoze u krvi. Hipoglikemija može dovesti i do gubitka svijesti pa čak i grčeva. U tom slučaju ne treba davati sok ili bombone jer umjesto u jednjak mogu otići u dušnik i dalje u pluća, nego treba odmah dati injekciju glukagona. Poslije davanja injekcije odmah treba pozvati liječnika.
Osigurajte u školi injekcije glukagona (u prašku, jer kad je pomiješan s otapalom, ostaje upotrebljiv samo tri mjeseca, i to ako se drži u hladnjaku). Najčešće je uz glukagonski prašak i štrcaljka koja je već napunjena otapalom.
U prvom nastavku specijala 'Život s dijabetesom' pisali smo o tome što sve morate imati sa sobom ako bolujete od dijabetese, a u drugom smo donijeli iskrenu ispovijest glumice Helene Minić, kojoj je u 24. tjednu dijagnosticiran gestacijski dijabetes. U trećem ste mogli izračunati rizik za razvoj šećerne bolesti tipa 2 u idućih 10 godina.