Muškarci i ego. Kakav je to spoj! Žene i potreba da ponize drugu ženu. Kakva je to tek drama! Ponekad me razljuti, ponekad se dobro nasmijem, a zadnjih dana sam se nakon prvotnog smijeha, priznat ću, dobrano zapitala…
Nad čime?
Nad percepcijom pojedinih muškaraca, kakvu imaju spram moderne žene. Ako pokažeš da si samouvjerena, hrabra i zadovoljna sama sa sobom, automatski si neka isfrustrirana i ogorčena frikuša, koja sigurno podsvjesno mrzi muškarce.
Ako kažeš da su ti se neki bivši željeli vratiti u život na čudnovate načine i da su zbilja izvodili gluposti, automatski si ti ona koja pati za nekim. I nikako, ali apsolutno nikako nije stvar u njihovoj slabosti.
Jer muško je jako samom činjenicom da je muško. I ako spomeneš slabost, moraš lagati zar ne?
S druge strane zgrozila sam se nad potrebom pojedinih žena da umanje drugu samo da bi sebe izdigle, jer to na drugačiji način ne znaju. Pa se počnem pitati što je to krivo u nama ženama da se stalno imamo potrebu nadmetati međusobno?
No hajmo malo razlučiti stvari na proste faktore
Muško ili žensko, sasvim je svejedno, jer svi smo mi od krvi i mesa i imamo svoje emocije. Niti je jedna žena isfrustrirana jer se netko koga ona nije više željela, htio vratiti u njen život, niti je muškarac jak samo zato što je muškarac. Svi smo mi slabi i jaki u određenom trenutku u životu. Svi mi imamo neku slabu točku, nekog na koga smo u nekom periodu bili slabi. I svi smo mi donosili ponekad naivne i glupe odluke, kad su u pitanju partnerski odnosi.
Jesmo. Priznali si vi to sad ili ne.
Zbog toga mislim da je apsurdno donositi zaključke o muškarcima i ženama koje ne poznajete, a mnogi od vas to čine. Pišete sulude komentare ispod članaka koje pripremamo za vas, samo zato što se u nečemu prepoznate, pa se onda imate potrebu braniti.
Zašto? Nitko vas ne napada. Kako moje životno iskustvo može biti napad na vas? Kako moja bivša ljubav može biti ogledalo vaše? Da, mogu postojati dodirne točke, ali one su samo to. Akteri, okolnosti, vrijeme i događaji i dalje su moji a ne vaši.
Kako onda ja mogu biti isfrustrirana ako ne znate zašto je određeni bivši bio netko koga nisam htjela nazad, ako me izrazito povrijedio, samo ja to nisam imala potrebe s vama podijeliti? Odakle zaključak da mu želim loše? Ne, samo ga ne želim u svom životu. I imam apsolutno pravo na to.
Gdje je ovdje Carrie Bradshaw spika? I zašto su takvi tekstovi pogubni za današnje društvo? Možda zbog toga što živimo u 21 stoljeću kada svi imamo pravo glasa i kada žene poput mene znaju da mogu i imaju pravo ispričati svoju stranu priče?
Prestanimo biti stereotipni i konzervativni
Prestanimo se dijeliti temeljem prijašnjih iskustava naših baka i djedova. Prestanimo razmišljati na način da su muškarci stijene bez emocija, a žene neke slabe kućanice. Prestanimo s druge strane muškarce karakterizirati mekušcima ako pokažu emociju, a žene frustriranim feminističkim frikušama ako su nadjačale vlastite slabosti.
Nema više jačeg i slabijeg spola, već samo jakih i slabih pojedinaca. Nema više podjela na muške i ženske poslove, već samo međusobni dogovor.
Proteže se ovdje još nešto jako bitno, što sam iščitala iz vaših komentara i što me jako zabrinulo. S jedne strane govorite da muškarci trebaju biti muškarci a žene trebaju biti žene, ali se izrugujete s onima koji zasnivaju obitelji. Izrugujete se s muškarcima koji su nježni i privrženi porodici i ženama koje su odabrale biti majke i kućanice. Kao da je to nešto loše?
S druge strane se izrugujete sa samostalnim mladim ljudima koji trenutno ne ganjaju vezu, odnos, brak i djecu, već su se posvetili svojoj karijeri? I njihovu snagu doživljavate kao nešto apsurdno?
Kakav je to čušpajz predrasuda!
Sretan čovjek nema potrebu napadati drugog
U vremenu kada svatko može biti što želi i kada nema pogrešne odluke, sudite drugima na temelju izbora koji ih čine sretnima, samo zato što ste osobno nezadovoljni sa svojima. A zašto znam da ste nezadovoljni? Jer ste mi to pokazali.
Ispisali ste stotine redova u kojima ste sugerirali da nešto nije u redu sa mnom, pa ste se onda podijelili na klanove u kojima ste se pravdali tko je u pravu, pa ste upotrebljavali svoja iskustva da biste opravdali uvrede koje ste si međusobno ispisali.
Međutim, istina je jedna; sretan čovjek nema potrebu napadati drugog. Sretan čovjek nema potrebu suditi drugima zbog njihovih izbora. Sretan čovjek usmjeren je na svoj život i vlastita iskustva i kad nešto i kaže, kad nešto poželi podijeliti s ostalima, čini to dobronamjerno, sa željom da prenese svoje iskustvo kako bi nekome pomogao.
Sretnih ljudi ima posvuda, neki su kod kuće i brinu o domu i obitelji. Neki grade karijere i putuju svijetom, neki poput mene pišu članke gdje dijele svoja iskustva sa željom da nekome pomognu, nekog nasmiju, nekog razvesele a nekog potaknu na razmišljanje. Sretni ljudi nemaju potrebu druge uvrijediti, nemaju potrebu nikoga stigmatizirati i nemaju potrebu na silu tjerati druge da akceptiraju njihovo mišljenje.
Sretni ljudi žive i puštaju druge da žive. Ako vi to ne možete, onda se zapitajte zašto niste sretni?