Jeste li kada razmišljali o tome da je život zapravo - niz trenutaka! Trenutak pa trenutak pa trenutak pa trenutak... I jeste li ikada pomislili kako nam se čini da život brzo prolazi upravo zato što mnoge od tih trenutaka i ne opažamo?
A baš svaki dan nam nudi puno mogućnosti da zastanemo u nekom lijepom trenutku, osjetimo ga, zapazimo svim čulima i upijemo. Već samo nekoliko lijepih trenutaka dnevno može učiniti da nam se život počne doimati izuzetno bogatim, zanimljivim i dragocjenim. Da ga počnemo promatrati kao košaricu punu poklona - trenutaka.
Neki dan smo se suprug i ja vozili biciklima pored Save. Inače se vozimo po nasipu, ali tada smo sišli na livadu koja se proteže uz rijeku i jurili kroz topli povjetarac baš kao da smo na konjima. Kao dijete, uvijek sam zamišljala da je moj bicikl konj. Zvao se Vihor.
I u jednom djeliću sekunde sam osjetila sve oko sebe - zrake zalazećeg sunca na licu, miris riječnog mulja, miris pokošene trave, snažan osjećaj proljeća koji me vratio u doživljaje iz djetinjstva i mladosti - vratio u onaj unutarnji osjećaj da je život avantura i da sve mogućnosti ovog svijeta stoje preda mnom. Zamaman trenutak, beskrajno nadahnjujuć. Pravi dragulj za moju košaricu. Upila sam ga cijelim bićem.
Čudesni trenuci
Ili jedna nedjelja. Samo sam sjela u vrt, zažmirila i upijala energiju nedjelje. Nedjelja ima neku posebnu tišinu i smirenost u zraku. Nedjelja se osjeća kao da je sve zastalo i kao da je miris ruža još intenzivniji. I samo sam slušala cvrkut različitih ptičica, gugut grlica, osjećala dodir sunca i svakom stanicom upijala tu posebnu smirenost koju ima samo nedjelja. Dragocjen trenutak.
Što god se u vašem životu događalo i kako god da se osjećali, potpuno sam sigurna da ćete si puno pomoći, ako odlučite svjesno potražiti ovakve trenutke. I barem u malenom odsječku vremena biti potpuno u njima, prepustiti im se bez misli. Samo upijati lijepu energiju koju vam nude. Oni nas doslovno iscjeljuju.
Neki dan sam slučajno otkrila sjajan način kako pronaći još više takvih trenutaka. Upravo sam se bila vratila s prelijepe popodnevne šetnje uz Jarunsko jezero s prijateljicom i ulazeći u svoj vrt imala sam osjećaj da mi se razveselio i zagrlio me. I odjednom me preplavila takva ljubav za svoj vrt i kuću da sam pomislila:"Kako volim ovu našu kuću!" A onda mi je spontano došlo da obavijestim razne predmete koliko ih volim: "Obožavam ovaj cvijet! Kako volim taj svoj jastučić. A tek ovaj mekani bijeli prekrivač! Obožavam stolnjak boje ciklame! A tek ovu šalicu!..." Odjednom sam svoj dom osjećala punijim života nego ikad.
A ove mi je subote, dok sam šetala i istraživala kako doći do male plaže na suprotnoj obali Save, sinulo da igru "Volim..." primijenim i kroz tu šetnju.
- "Jako volim zalaske sunca."
- "Uživam kad je ovako ugodna temperatura i lagani vjetar donosi mirise bazge i bagrema!"
- "Kako volim što sam otkrila put do te plaže. Obožavam otkrivati!"
- "Predivno mi je gledati djecu koja se igraju, bude sjećanja... volim lijepa sjećanja ."
- "Kakvo iznenađenje - u pola 8 još je dan i odjednom uz Savu čujem cvrčke! Cvrčke! Odakle oni? Obožavam cvrčke!"
Pokušajte i vi hodati svijetom sa započetom rečenicom "Volim..." i osjećajte na koje je sve načine želite dovršiti. Kad tako izgovarate i zamjećujete sve što volite, time te trenutke utiskujete zauvijek u svoja sjećanja. I ne samo to - što više stvari koje volite pronalazite, to se sve bolje i sretnije osjećate!
Želim vam puno, puno čudesnih trenutaka. Da ih otkrijete, ali i sami kreirate! Te trenutke zatim čuvajte kao perlice kojima se uvijek možete vraćati.