Nedavno sam bila u centru grada i planirani sastanak je završio puno ranije nego sam pretpostavljala. Pa se tako odjednom stvorio višak vremena - jedan od najljepših poklona današnjice! I tako sam samu sebe odlučila počastiti s pola sata opuštenosti, uz bijelu kavu i kesten pire.
Pronašla sam slobodan stol u slastičarnici, sjela sa svojim delicijama i odlučila potpuno svjesno i prisutno uživati u svakom trenutku, u svakom zalogaju i gutljaju tog nenadanog vremena za sebe. Inače je moj uobičajeni način funkcioniranja boravljenje u vlastitim mislima, mašti, idejama i kombinacijama (bez primjećivanja ičega što se oko mene događa) pa sam se, želeći biti prisutna u trenutku, odlučila svjesno na to usmjeriti. I tako sam počela zapažati ljude za susjednim stolovima...
Kako mi je uljepšao dan
Za stolom do mene sjedile su dvije mlade žene, od kojih je jedna bila s djetetom - malenim dječačićem od oko dvije godine. Dijete naravno nije moglo mirno sjediti za stolom, nego je istraživalo - prvo svoju stolicu pa maminu pa se zatim okrenuo prema mom stolu. Živahne i vesele okice prvo su me sa zanimanjem promatrale, a onda se to malo simpatično lice nasmiješilo. Nasmiješila sam se i ja njemu natrag, sva raznježena. S tako malom djecom se najlakše povezati, jer su još puni neposrednosti i iskrenosti. Taj mali srdačni osmjeh dodatno mi je razvedrio dan.
A zatim se, dok su mama i njena prijateljica bile zaokupljene pričom, malac okrenuo i zaputio prema stolu za kojim je sjedila jedna starija gospođa, jedući polako svoj kolač. Dječačić je zastao na maloj udaljenosti od nje i promatrao je. A ja sam promatrala njeno lice. Nakon što je uzvratila pogled djetetu, odjednom se umjesto potpuno neutralnog izraza, zadubljenog u vlastite misli, njenim licem razlio neki oblik blaženstva i ozarenosti, kao da je u tom trenutku obasjano suncem. Uputila je dječaku svoj najtopliji osmjeh i ja sam osjetila kako joj se srce otvorilo. Radost i živost tog djeteta sada se potpuno odražavala na njenom licu. Mahnula mu je, a on joj je odmahnuo svojim malim prstićima.
Pa se zatim brzo okrenuo i potrčao natrag mami.
A onda prema trećem stolu...
Svijet je zaista naše ogledalo! Ovo je dijete prema svakome zračilo radošću i zanimanjem i u svima nama je proizveo upravo takvu reakciju prema njemu - radost i zanimanje! Svatko od nas svojim je licem zrcalio njega! Odnosno, on je iz nas izvlačio upravo onaj dio osobnosti koji je sličan tom djetetu.
Čini mi se da smo premalo svjesni toga koliko je odnos drugih ljudi prema nama zapravo odraz toga kako mi zračimo prema njima!
Ogledala
Recimo, ne znam jeste li obratili pažnju na to, ali kladim se da i vi, baš kao i ja, odgovarate na e-mailove različitim osobama na potpuno različit način. Ako mi se netko obrati s "Poštovana..." i pošalje upit u službenom tonu, i ja ću odgovoriti s "Poštovana...", pristojno i pomalo službeno. A ako mi pak od prve napiše "Draga Sanja..." s pismom u prisnom tonu i ja ću odvratiti s "Draga..." i biti puno prisnija. I tako se zapravo onima koji uvijek šalju "službeni ton" može činiti da su svi jako službeni, dok su "prisni" uvjereni da su svi prisni. A zapravo su u oba slučaja, drugi ljudi njihova ogledala.
Ili pak drugi primjer - prisjetite se dvije osobe s kojima često kontaktirate, a potpuno su različite - na koji način sa svakom razgovarate? Ja s jednom prijateljicom razgovaram kao da smo mala djeca (čim dignem slušalicu i prepoznam da je to ona, prebacim se u "dječji mod"), dok sam s drugom uvijek vrlo "ozbiljna i konkretna". Isto tako mi je zabavno promatrati kako se moj suprug javlja na telefonske pozive. Ako vidi da ga zove prijatelj koji voli zbijati šale, odmah će ga pri javljanju pozdraviti nekom šalom.
Evo još jednog primjera, veoma važnog. Zamijetila sam da svaka velikodušna osoba, otvorenog srca, koja mi spontano nešto da ili pokloni, istog trenutka u meni pobudi poriv da i ja uzvratim davanjem i da općenito budem darežljiva. Ljudi koji s lakoćom i od srca daju, cijeli život puno i dobivaju! Opet ogledalo!
Sjetite se svih ovih primjera kad god pomislite da su "ljudi ovakvi ili onakvi" i upitajte se u kakvom se VI raspoloženju krećete svijetom - na koji način se obraćate drugima, kakvom energijom zračite, nosite li na svom licu osmjeh ili namršten pogled? Jer svijet odražava nas same u puno većoj mjeri nego što mislimo!
Pa tako, ako želite na svakom koraku susretati podršku, prihvaćanje, ljubav, osmjehe i poklone:
• Zračite prema drugima prihvaćanjem i podrškom.
• Darežljivo poklanjajte svoju pažnju i ljubav (i razne sitnice).
• Podarite osmjeh svakome koga sretnete.
• Kad u šetnji gradom uočite neko ogledalo, obavezno zavirite u njega da provjerite kakav izraz lica "šetate" naokolo u tom trenutku!