U prošloj sam vam kolumni spomenula kako sam provela četiri dana u Beču na konferenciji koja okuplja ljude iz cijele Europe koji se bave sličnim poslom kao i ja - pomažu svojim klijentima i polaznicima da budu zdraviji, sretniji i uspješniji. Sastajemo se dva puta godišnje, svaki put u drugom gradu.
Danas bih vam željela napisati jednu crticu s ovog putovanja, koja me se izuzetno dojmila.
Zajednička kreacija
U subotu popodne imali smo organizirani i vođeni obilazak palače Schönbrunn, u kojoj je Marija Terezija sa svojom obitelji i dvorjanima živjela najveći dio svog života (u ukupno 1.441 sobi!). Dio prostorija je otvoren za javnost, a u jednoj od njih (Orangery) održavaju se i koncerti.
Pa je tako i naš subotnji "šećer za kraj dana" bilo upravo prisustvovanje koncertu. On se odvijao u najraskošnije uređenoj dvorani koju možete zamisliti - s crvenim tepisima, velikim ogledalima, bezbroj pozlaćenih ukrasa na zidovima, bogatim kristalnim lusterima i stropom oslikanim poput Sikstinske kapele. Uživite se u mislima u tu bečku finoću, uglađenost, uzvišenost i ozbiljnost, svaki detalj brižno ispoliran, svi gledatelji u svečanim toaletama, vrhunski glazbenici na pozornici.
Koncert je bio u dva dijela: u prvom pretežno kompozicije Mozarta, a u drugom Straussa, s nekoliko najpoznatijih opernih dueta. Publika je uživala u muzici i prelijepim glasovima pjevača i sve je bilo - lijepo i profesionalno.
No onda je, na kraju koncerta, uslijedilo iznenađenje. Odsvirana je posljednja skladba, publika je počela pljeskati, glazbenici su ustali... I zatim je, do tada vrlo ozbiljan dirigent, odjednom počeo dirigirati našim pljeskanjem. Publika se oduševljeno uključila, plješćući u različitim razmacima i ritmovima i tako smo još cijele tri skladbe i mi izveli zajedno s orkestrom. Dirigent je istovremeno dirigirao glazbenicima i publikom, s vragolastim smiješkom na licu i šaleći se svojim gestama.
Publika je bila oduševljena! Sve nas je uhvatio val sudjelovanja, zajedničke kreacije, osjećaj da svi skupa stvaramo nešto sjajno.
Taj element sudjelovanja i šale dao je potpuno novu dimenziju cijelom koncertu - osim poštovanja i divljenja, sada su glazbenici osvojili i naša srca. Ovakav kraj unio je preokret i za sve nas pretvorio ugodno događanje u euforičan doživljaj.
Radost i šala su sok života koji je potreban baš svakome od nas!
Radost i šala su sok života koji je potreban baš svakome od nas!
Unošenje radosti i smijeha
Želim vam prenijeti da je upravo ta dimenzija jako bitna i u našim životima, ne bismo je smjeli nikada zaboraviti! Sve što je samo ozbiljno (bez obzira koliko važno bilo) dotiče nas na puno površnijoj razini, nego kad smo u to uvučeni unošenjem elemenata radosti i sudjelovanja.
Primjerice, gledala sam nedavno video iz Afrike gdje jedan učitelj uspostavlja kontakt i poučava svoj razred prvenstveno kroz puno kretanja i plesa.
- Tako se oni lakše otvaraju, povjeravaju, dobivaju želju za učenjem - rekao je on.
Moja prijateljica Snješka koja je učiteljica, također postiže najbolje rezultate sa svojim osnovnoškolcima kad u poučavanje uvrsti zajedničku pjesmu, ritam i igru.
I ja u svoje radionice uvijek nastojim unijeti smijeh i radost.
Dakle, ako vam se ponekad učini da niste dovoljno povezani s prijateljima, klijentima, učenicima, djecom, partnerom - to je među ostalim zato što samo "ozbiljno svirate", a zaboravili ste se u tome što činite zabavljati. Razmislite kako možete zajedno s onima s kojima se želite dublje i snažnije povezati - plesati i pjevati, radovati se, smijati.
Radost i šala su sok života koji je potreban baš svakome od nas! Kad ozbiljan bečki dirigent sebi može dopustiti "ludiranje", možemo i mi.
U što ćete vi, evo danas, unijeti element šale i zabave? Baš bih voljela doznati :-)
Raspored Sanjinih radionica uvijek možete pronaći OVDJE