Kad god čekam na red za predaju paketa u pošti, za oko mi zapnu knjige izložene na policama postavljenim na sredini prostorije. Tako je bilo i neki dan. Kako volim tematiku anđela, ovoga puta mi je pažnju privukla knjiga "Krila anđela" Cynthie Hand (nikad prije nisam čula ni za knjigu ni za autoricu). Jako rijetko stignem čitati beletristiku, ali u tom sam trenutku pomislila "ljeto dolazi - čitat ću je na godišnjem odmoru" i kupila je.
Naravno, nisam mogla odoljeti da je ne počnem čitati već istu večer! Ispostavilo se da je to jedna simpatična tinejdžerska ljubavna priča, isprepletena s tematikom anđela. Te sam se večeri, dobrano iza ponoći, morala natjerati da prestanem čitati i krenem na spavanje, a u idućim sam danima "krala" svaki slobodni trenutak da otkrijem što će se dalje događati.
Takve sam knjige obožavala čitati dok sam još bila u srednjoj školi i sad me ova priča potpuno "prebacila" u tu istu vibraciju. Osjećala sam se ponovno kao srednjoškolka koja "guta" svoju omiljenu literaturu.
Često je zaboravljamo
Nevjerojatno je u kolikoj je mjeri zapravo u svakome od nas ta tinejdžerica (ili kod muškaraca tinejdžer) još uvijek živa! Samo na nju najčešće zaboravljamo. Tretiramo je kao da je "odslužila svoje" i kao da za nju više nema mjesta u našem odraslom životu, punom obaveza i zadataka (i meni tako ne-drage, ozbiljnosti).
A potrebno je toliko malo da izroni na površinu!
Moja se unutarnja tinejdžerica inače najčešće pojavljuje kad se nađem sa svojom najboljom prijateljicom iz srednje škole - Snješkom. Svaki naš susret je kao neki čarobni vremeplov - ili se rolamo oko Jarunskog jezera ili idemo u grad na kolače, baš kao što smo to činile kao srednjoškolke. I svaki put se već nakon nekoliko minuta počnemo nečemu nekontrolirano smijati. Nečemu što je samo nama smiješno. I o kojoj god da temi pričamo, taj neobični osjećaj da smo se vremenski vratile unatrag i da je život opet zanimljiva avantura, ne nestaje. Ponekad zajedno odemo i na koncert nekog od omiljenih pjevača iz "onih dana" ili pak pogledamo tipičan tinejdžerski film. Sjećam se kako nas je Snješkina kći Nina zadirkivala kad smo se oduševile prvim nastavkom Sumrak sage.
Ja sam baš jako sretna svaki put kad se tako sretnemo i prepustimo našim unutarnjim tinejdžericama. One unose živost i radost u naše živote. Već zaboravljenu nestašnost.
Moja tinejdžerica često se probudi i na putovanjima - tada odjednom postanem iznimno živa, budna i znatiželjna i upijam sve nijanse novog svijeta oko sebe, spremna na svaku avanturu i pothvat kojega bilo tko predloži.
Žar za životom
Mislim da je za sve nas izuzetno važno povremeno probuditi tu tinejdžericu u sebi! U njoj se krije naš pomalo zaboravljeni žar za životom, radost i entuzijazam, vitalna energija, uočavanje zabavne ili pak smiješne strane svijeta... a život se odjednom počne činiti puno jednostavnijim. Treba je ponovo prepoznati u sebi i bar ponekad joj dati prostora da se izrazi u našoj svakodnevici.
Ako se i vama čini da niste već dugo "puštali na slobodu" svoju unutarnju tinejdžericu ili tinejdžera, učinite to što prije! Ovo ljetno doba koje nam predstoji, pravi je trenutak za to.
Evo nekoliko ideja:
- Sjetite se svog omiljenog filma iz tinejdžerskog doba i ponovno ga pogledajte.
- Nađite se s prijateljicom iz srednje škole i prisjetite se najzabavnijih zajedničkih trenutaka.
- Možda je vrijeme za godišnjicu mature u obliku tuluma sa sviranjem samo pjesama iz tog razdoblja? (ili još bolje, za pjevanje uz gitaru).
- Potražite i pročitajte tajni dnevnik kojeg ste pisali (hajde, hajde, postoji li tinejdžerica koja ga nije pisala?)
- Kad se družite s djecom ili tinejdžerima, pokušajte barem malo "biti jedan od njih".
Centar SRETAN DAN je u srpnju pripremio za vas 3 sjajne kreativne radionice - oslobodite svoj duh i uživajte!