Kad bi vas netko upitao što je to što vam pomaže proći kroz teže životne periode, kroz trenutke kad vam se učini da ništa nema smisla, što biste odgovorili?
Mislim da bi većina nas odgovorila: ljubav bližnjih. I to je istina, zaista nas ljubav bliskih osoba - obitelji i prijatelja, uvijek iznova može podići, nadahnuti i dati nam razlog da idemo dalje. A i naša ljubav prema njima.
Osjećaj misije
No postoji još jedna, po meni izuzetno bitna (ključna) stvar, a to je - osjećaj životne svrhe. Kad duboko u srcu osjećamo da imamo neki važan razlog zbog kojega smo ovdje, pomalo osjećaj misije, nečega dobrog što možemo i želimo dati svijetu - to je također ono što nas iznova i iznova nadahnjuje i probija se poput sunčanih zraka kroz periode u kojima se obeshrabrimo.
Možete osjećati i da imate nekoliko životnih svrha, ali važno je da ih prigrlite, dopustite si da su važne, posvetite im pozornost, nađete za njih vremena. Vaša duša nepogrešivo zna što su one i vodit će vas najboljim putem, samo ako vi kažete DA. A ako odaberete posao koji je u skladu s vašom životnom svrhom, nećete ga osjećati kao rad, nego kao sjajeći dio vašeg života.
Životna svrha je zvala
U zadnjih godinu i pol za sve nas se puno toga promijenilo, a ono što se meni počelo događati je da se jedna drugačija životna svrha polako počela probijati u prvi plan. Nešto što je moja želja već dvanaest godina i za što sam bila sigurna da će 'jednog dana doći na red'. To je želja o eko selu. Već dugo maštam o kreiranju eko sela i življenju u njemu s ljudima koji slično misle, na zdrav način i u skladu s prirodom. I upravo ta slika me ponovno i ponovno vraćala u entuzijazam i radost kroz sve periode lockdownova i raznih ograničenja. "Da, sada je pravo vrijeme!" - rekla sam DA ovoj svojoj životnoj svrsi i ubrzo su se počele slagati različite 'kockice' koje me vode u tom smjeru.
Pa sam tako primjerice nedavno dobila informaciju od prijateljice Sonje da se na recikliranom imanju udruge ZMAG u Vukomeriću održava cjelodnevna Konvencija o prirodnom graditeljstvu. Srce mi je zaigralo i odmah sam ubilježila taj izlet u kalendar, nije dolazilo u obzir da me bilo što omete. Životna svrha je zvala.
I tako sam proteklu subotu provela u Vukomeriću, na imanju koje je u prelijepoj prirodi okruženoj šumom. Stigla sam sama, ali sam susrela neka draga poznata lica. Upijala sam sve o čemu se govorilo u malom šumskom amfiteatru - o gradnji kuća od slame, konoplje, drva i nabijene zemlje, o krovnim vrtovima, izradi plodnog tla, biodinamici i Food Forestu. Vidjeli smo fotografije mnogih kuća koje su već izvedene prirodnom gradnjom (znate li da u Hrvatskoj postoji već više od 100 kuća od slame?), a zatim i uživo demonstraciju gradnje poljskog kuhala od zemlje, pijeska i slame. A kuhao se i veliki lonac graha i pekle nevjerojatno ukusne pizze u zemljanoj peći na otvorenom, pod sunčanim plavim nebom. Čudesan dan! I opet onaj osjećaj da sam točno tamo gdje trebam biti.
Ovu svoju eko životnu svrhu trenutno osjećam kao baklju koja me vodi naprijed i osvjetljava put i jako se radujem tom putu.
Što vi osjećate kao svoju sadašnju životnu svrhu? Ona sasvim sigurno postoji. Ako još niste, potražite i upalite svakako tu svoju baklju i sve će odmah izgledati puno svjetlije, življe i smislenije.
Hoće, odmah, vjerujte mi.
Sanjine radionice i savjetovanja možete pronaći OVDJE.