Ovaj put bih vam željela napisati nešto o odustajanju. Kako vi stojite s time? Odustajete li lako ili to nije vaša opcija? Kad vam se u nekoj situaciji pojavi poriv za odustajanjem, popustite li pred tim impulsom ili ga prevladate?
Jedna moja klijentica s puno strasti je pisala i kreirala svoj blog no on nije privukao dovoljno pratitelja pa ona sada želi odustati. Sudjelujem u inicijativi "Nistesami" za besplatnu psihološku pomoć u kriznim situacijama i svaka druga osoba koja nam pošalje upit za pomoć uopće ne odgovori na kontakt za dogovor termina - jednostavno unaprijed odustanu. Kad smo prijateljica i ja kretale na tečaj salse, nakon dva-tri mjeseca jedan po jedan, pola članova naše grupe je odustalo.
Što to leži u korijenu svih tih odustajanja? Duboko nepovjerenje u sebe i svijet oko sebe. No kao pomoć, hajde da vidimo koja su to tri osnovna tipa i stupnja odustajanja, odnosno tri glavna uzroka zbog kojih možda i neki od vas odustaju.
1. Slušanje unutarnjeg kritičara
Ako poželite u nečemu sudjelovati, ali odustanete i prije nego što uopće krenete, to znači da imate snažnog unutarnjeg kritičara. To je onaj glas u glavi (on nikada nije u srcu) koji vam kaže da to nema smisla, da nećete uspjeti ili da je to što želite glupo. Ako ste odrastali u okolini koja vas je obeshrabrivala i čijem ste se mišljenju morali povinovati, taj vanjski autoritet je s vremenom postao dio vas i bez obzira na to što ste sada odrasli, vi se i dalje, baš poput nemoćnog djeteta, po automatici pokoravate tim glasovima iz prošlosti. Ali to je moguće promijeniti, kao i svaku staru naviku. A prvi korak je da u svakoj takvoj situaciji osvijestite i osjetite kako sada kao odrasla osoba vi imate moć odlučivanja i da taj glas više uopće ne morate poslušati. Jednostavno, bez obzira na javljanje svojeg unutarnjeg kritičara, odlučite svejedno napraviti taj korak koji ste poželjeli. I nakon puno takvih odlučnih malih koraka, taj će glas biti sve tiši i tiši.
2. Nerealna očekivanja - pretpostavljate da bi vam sve od prve trebalo ići savršeno
Ako ste pak od onih koji se odvaže krenuti i nešto novo započeti, ali brzo odustanete, to znači da od sebe imate nepotrebno visoka očekivanja. Iz nekog razloga mislite da bi vam ta aktivnost kojom ste se počeli baviti (primjerice, upisali ste tečaj slikanja) odmah trebala dobro ići od ruke. Uspoređujete se s drugima i ako vam se čini da ste lošiji, odustajete.
Neki od nas brže dolaze do rezultata, a neki sporije, ali uspjeh je zajamčen jedino onima koji - ne odustanu! I zato, koji god da vam se vaš početni pokušaj učini nedovoljno dobrim, dajte si šansu i ustrajte dalje, pokušavajte ponovno, ponavljajte, trudite se...i jednog ćete dana dočekati svoj "klik" postignuća - uspjet ćete u onome što se isprva činilo da vam ne ide.
3. Propuštanje savjetovanja s drugima koji imaju više iskustva
Treća je kategorija onih koji krenu u neki pothvat, poput primjerice pokretanja vlastitog posla i neko vrijeme su zaista uporni, ulažu puno volje i truda, no zatim, ako stvari ne idu brzinom ili obimom koji su zamišljali, odustanu. Prvo, važno je znati da svakom poslu treba vrijeme da se osovi na noge, ništa ne ide preko noći. Ali drugo, još važnije je da ljudi često sve pokušavaju sami, nedovoljno tražeći savjete iskusnijih od sebe.
Ako nešto ne ide kako je očekivano, istražite zašto - pitajte kupce ili klijente za mišljenje, pitajte starije (po stažu) kolege, istražujte, educirajte se (u poslovanju, marketingu), unosite promjene, platite savjetnika, napravite zaokrete - uvijek postoji put i postoji način, samo ako vi ne odustanete.
Sjećam se priče o jednoj Amerikanki koja je imala bakin recept za izuzetno ukusan dodatak jelima. I željela je taj dodatak plasirati u veliki lanac restorana. Tijekom godine dana svaki dan je nazvala po jednog vlasnika restorana i ponudila bi mu svoj proizvod. Svi su je odbijali, ali ona je bila uporna. I napokon je jedan restoran rekao da, a nakon toga je nastala prava pomama za njezinim umacima.
Neodustajanje je jedan od najvažnijih ključeva baš svakog (malog i velikog) uspjeha!