Evo me ponovno na moru. U petak sam se dovezla iz Zagreba s prijateljicom, a suprug je trebao stići kasnije navečer svojim autom iz drugog smjera.
Čim sam stigla, poželjela sam uroniti u more. Sunce na zalasku, topao zrak, a modri valići se ljeskaju i dozivaju me. Požurila sam presvući se u kupaći kostim, ali... Odjednom sam shvatila da su mi svi kostimi u koferu koji sam ukrcala u suprugov automobil. Što sad?
Što vi učinite kad se pojavi prepreka? Odustanete, odgodite ili pronađete kakvo god rješenje?
Moje rješenje bilo je da sam obukla bermude i majicu kratkih rukava i krenula prema plaži. Vjerojatno su me kupači začuđeno gledali dok sam takva ulazila u more, ali nisam marila. Zaplivala sam i uživala u svakom trenutku plivanja duž obale.
Ali plivajući tako u odjeći, shvatila sam da mi nedostaje dodir mora na koži i koliko je ustvari dragocjeno i oslobađajuće plivati bez odjeće, kad nam morska voda izravno dodiruje tijelo. Tada se neposredno povezujemo s prirodom i razmjenjujemo s morem svoju energiju.
Isto tako, nastojim izbjegavati plastične ležaljke i najčešće liježem na ručnik koji sam prostrla preko oblutaka. Volim taj izravni dodir s kamenčićima pod trbuhom. Nastojim i sunčane naočale ne nositi stalno, da mi se oči nahrane sunčevom svjetlošću.
Svi smo ljeti nekako zdraviji i više puni energije, upravo zato što smo si dopustili napuniti se snagom prirode.
Srce je poskočilo od radosti
Volim promatrati i upijati tu snagu prirode. Jučer je zapuhao jak vjetar i podigao velike valove. Šetajući uz obalu, zastajala sam i samo uživala u prizoru mora koje se snažno valjalo, tih ogromnih modrih i tirkiznih vodenih lelujavih 'brda' punih pjene koja su se razbijala uz moćan tutanj o obalne stijene. Vušššš, vušššš, vušššš.
Mali broj kupača odvažio se ući. Kad smo se suprug i ja bacili u valove, u meni se probudilo ushićeno dijete. Uživala sam u tome kako nas ti valovi zapljuskuju, nose, prevrću, baš sam im se prepustila - bilo je kao da se more i ja zajedno igramo.
A onda je nebo zakrilio tmuran oblak i počela je padati kiša. Moje srce je ponovno poskočilo od radosti - hej, padaj kišo, ne možeš me smočiti, već sam mokra, samo padaj, tu sam i lovim te dlanovima okrenutim prema nebu! Doslovno sam svim čulima dodirivala prirodu i povezivala i stapala se s njome, osjećajući kako je to upravo ono kako bi uvijek trebalo biti.
To igranje s morem i kišom davalo mi je i prekrasan osjećaj već pomalo zaboravljene djetinje slobode.
Pa evo, pozivam i vas da se ovih dana svjesno što više otvorite prirodi i slobodi - iskoristite ovo ljeto da budete što više bosi, da upijete sunčevo svjetlo, da udahnete planinski ili šumski zrak.
Promatrajte valove, osjetite vjetar, dopustite si da potpuno pokisnete pod toplom ljetnom kišom, plešite na kiši, plivajte potpuno goli... Izazovite svoje uobičajeno ponašanje, probijte granice, osjetite slobodu! Dopustite ljetu da vas vodi, bez odgađanja.
Trenutak za radost i slobodu je upravo ovaj sada! I čeka vas.