Htjela bih vam nešto napisati o vaganju odluka. Pogotovo u trenucima kad vas neki smjer snažno privuče, a odluku treba donijeti brzo. Primjerice, netko od prijatelja vas odjednom pozove da s njima na par dana otiđete u planine (a čeznete za prirodom). Ili ugledate zanimljiv oglas o splavarenju ili raftingu koje se odvija baš u vikendu koji dolazi (a vi si već dugo to želite). Ili pak zapazite neku radionicu čija tema vas izuzetno intrigira, a počinje za dva dana. Što učinite u takvim trenucima?
Pretpostavljam da se i u vama, kao i u meni, pojave dva suprotna glasa: jedan koji bi odmah rekao "da" i pojurio u pustolovinu i onaj drugi (često ga nazivamo "glasom razuma") koji objašnjava zbog čega bi bilo bolje zaboraviti na tu ideju. I ta dva glasa se zatim neko vrijeme nadglasavaju, svaki brani svoje stavove. Dok "da"-glas kaže: "Ovo bi me jako radovalo, baš si to želim, vuče me, zanima me, zaslužujem si to priuštiti...", onaj drugi glas objašnjava: "Je li sada pravo vrijeme za to? Nemoj sada tako navrat-nanos, drugi put ćeš. Možda nije pravi čas da se za to troše novci. Osim toga, imaš upravo sada puno obaveza koje trebaš riješiti, nemaš sada vremena za to."
Glas razuma
Dok se oni nadglasavaju, važno je osvijestiti da je naš takozvani "glas razuma" zapravo glas inercije i glas krivnje. Glas inercije voli da sve ide po starom i bude predvidljivo. Tako se osjeća najsigurnije. A glas krivnje se boji da ćemo ispasti nedovoljno dobri: "Ako odaberem pustolovinu, neću izvršiti obveze koje su bile planirane u tom vremenu.", "Netko od bližnjih će mi prigovoriti, neće se složiti s mojim izborom.", "Nije dobro tako naglo odlučivati, stvari treba planirati.", "Radije napravi nešto korisno, nego da se povodiš za hirovima." I sve slično tome. Osjećate li esenciju svih tih rečenica? Sve je to zapravo strah! I odluka sa svodi na to hoćemo li poslušati spontani impuls svog srca ili komplicirana objašnjenja našeg uma, utemeljena na raznim nijansama prikrivenog straha.
U takvim situacijama i u meni se pojave iste takve dileme - srce cvrkuće svoje, a um se dvoumi. Tako je bio i u proteklom tjednu. Odjednom mi je stigao e-mail (zasta ne znam kojim putem) u kojem je bila obavijest o "Šumskom retreatu" koji će se dogoditi već krajem tjedna. "Vau!"- moje srce se probudilo - "Baš čeznem za vikendom u prirodi, kupanjem u rijeci, učenjem o bilju...Daaa, jako želim ići!" A onda ga je um zaustavio: "Hej, znaš da moraš hitno dovršiti materijale za lansiranje nove online radionice, moraš roditeljima pomoći da se spakiraju za more, pospremiti onu sobu, nije ti sad vrijeme za odmor,..."
Osluhnula sam i jedan i drugi glas. Odvagnula. I, kao što to kod mene najčešće biva - odlučila se za pustolovinu! Sve što moram obaviti mrvu ću odgoditi - neće svijet zbog toga propasti.
I tako sam nagovorila supruga da mi se pridruži i u petak smo se uputili u robinzonski kamp na Mrežnici. Od petka do nedjelje proveli smo kao u nekom paralelnom svijetu - u drvenoj kućici-šatoru, uz zdravu hranu, kupanje na slapovima, učenje o jestivom i ljekovitom bilju i raznim pripravcima, ples, razgibavanje, upoznavanje puno zanimljivih ljudi, uz šaš, patke i viline konjice i osjećaj obiteljske povezanosti među potpuno nepoznatim ljudima. Jedan zaista nezaboravan vikend koji ćemo i suprug i ja, sigurna sam, pamtiti za cijeli život.
A mogla sam lijepo umjesto toga sjediti tri dana za kompjuterom, s osjećajem da sam jako korisna.
Vrijeme je za pustolovinu
Pa eto, sada i vas potičem da u takvim trenucima, kad vas "pozove" nešto što bi vas silno radovalo, razumijete da vjerojatno baš nikada neće biti savršeno vrijeme za to, nikada neće biti takva situacija da su sve obaveze obavljene i da imate viška novca i da vam je baš to vrijeme oslobođeno. Pravo vrijeme je upravo ono kad osjetite taj snažan unutarnji impuls. Odvažite se sve drugo tada privremeno razmaknuti i odazovite se zovu svog srca!
Ja sam puno puta u životu činila takve korake koji su zbunjivali moj "racionalni" um i svaki puta bi se ispostavilo da su to bili najvažniji i najvrjedniji koraci koje sam za sebe napravila.
Dopustite da i na vašoj vagi uvijek prevagne ono "Želim, čeznem, potrebno je mojoj duši." I bit će vam poslije drago.