Ponekad vam pišem o događajima, a ponekad o spoznajama. A spoznaje se najčešće dogode u trenutku, nenadano - odjednom mi postane jasna slika nečega u našim životima.
Pa mi se tako jučer, dok sam se penjala uz stepenice naše kuće u Lukovu pojavila jedna jasna spoznaja: o tome kako baš svaka stvar koju činimo ili nam se događa, nema značenje sama po sebi, nego joj značenje daje kontekst u kojem se događa.
Trenutak opraštanja
Došli smo suprug i ja u Lukovo samo na kratko, da još pospremimo sve što je ostalo nakon što sam prethodni tjedan odvela tatu i brata natrag u Zagreb. Da sve zatvorim, isključim i - zaključim ljeto. Penjući se uz te stepenice na terasu, pogledala sam more i, osluškujući žamor s plaže, pomislila kako se radujem zadnjem ljetnom kupanju prije definitivnog povratka u Zagreb. I taj kontekst, ta činjenica da je nešto ‘zadnje‘, dala je toj misli o još jednom uranjanju u more neki posebno važan, snažan, sjetan i pomalo nostalgičan prizvuk. Neku veliku važnost. Probudila je osjećaj da želim uživati u svakom pokretu dok budem plivala. Da želim upiti još svaki taj trenutak, još te ‘zadnje‘ kapi ljeta. Dala je neku gotovo svetost tom trenutku. Trenutku opraštanja.
Hej, a radi se samo o običnom plivanju u moru! Kakvih je ovoga ljeta bilo napretek.
I u tom trenutku mi je postalo tako kristalno jasno da u našim životima ustvari ne postoji ništa neutralno, samo za sebe, odvojeno i izdvojeno iz konteksta, nego za svakoga od nas, svakoj stvari koju doživljavamo, određuje i daje notu upravo kontekst, on definira što ona za nas znači i predstavlja. Pa nam tako potpuno ista stvar može u različitim kontekstima značiti nešto posve različito.
Najsnažniji dojam
Razmišljajući o snazi konteksta, došla sam do nekih zaključaka o tome koji konteksti u nama proizvode najsnažniji dojam, pa ću vam ih nabrojati pet:
1 – Kad otkrivate nešto novo. Sve što činite ili doživljavate puno puta, za vas gubi snagu emotivnog naboja, dok i naoko najobičnije stvari mogu imati efekt oduševljenja, kad su vam u tom trenutku nove i drugačije.
2 - Sve što počinje s "prvi" – vaš prvi auto, prvi posao, prvi poljubac, prvi let avionom, prvi klijent, prvo istupanje pred puno ljudi,... Svaka ta ‘prva‘ stvar ostaje zauvijek u vašem sjećanju, prvenstveno zbog upečatljivih emocija koje ste u tim trenucima osjećali.
3 - Kad za nešto imate jako malo vremena. Kad znate da imate samo pola sata za razgledati neki grad, samo 10 minuta mira da popijete kavu, samo minutu da upijete prelijepi prizor u prirodi (jer vas grupa požuruje da idete dalje) – svi takvi trenuci budu intenzivni, u njima ste prisutni i svjesni svake sekunde.
4 - Kad je to što činite u kontrastu s uobičajenim. Primjerice, provoditi puno vremena sam većini ljudi nije ugodno, ali ako ste negdje dva dana potpuno sami i na miru nakon cijele godine u kojoj ste neprestano okruženi ljudima i obvezama – to je pak pravi melem i gotovo svečano iskustvo.
5 - Kad ste sami nešto napravili ili smislili. Može to izvana izgledati kao najobičnija intervencija, popravak ili ukrašavanje u vašem domu, ali ako ste svojim rukama to napravili, svaka takva stvar bit će za vas posebna i imat će puno veću vrijednost od one koju bilo tko drugi sa strane može vidjeti.
I što sad s ovom spoznajom? Možda vam može biti od koristi u trenucima kad vam se život učini jednoličan i bez boje. Tada svjesno posegnite za drugačijim kontekstom – kreirajte namjerno novi doživljaj, učinite nešto prvi puta, iskoračite u drugačije, uzmite komadić vremena za neki svoj mali užitak, kreirajte nešto svojom idejom i rukama. I život će odmah postati upečatljiviji!