Jako sam sretna što naša kuća ima vrt. Jako je malen, čak minijaturan, ali dovoljan da se u njemu može sjediti i doručkovati, sakriti u hlad pod kruškom i zasaditi cvijeće i jagode.
Već samo sjedenje u vrtu i taj pogled na zelenilo donosi mi beskrajan mir u duši. Upijam ga cijelim bićem. I predivno je to kako svaka biljka ima svoj ritam, ali u tom ritmu ima faze mirovanja, rasta, pupanja i zatim - bum! Eksplozije ljepote! Prva je svoju raskoš pokazala kruška, sva se zabijelivši mirisnim cvjetovima. Sada se grm žutih ruža doslovno raspukao ljepotom. A zatim će doći bijeli božuri pa na početku ljeta velike ružičaste kugle hortenzija. A još pred dva mjeseca sve je bilo potpuno prazno - gole grane kruške, travnjak bez trave, božur potpuno povučen u zemlju.
Ali biljkama je to bilo normalno to stanje. One su imale strpljenja potpuno se povući i čekati, znajući da će doći dan kad će ponovno prolistati i procvjetati. Ali ne samo to, one su se u tom razdoblju pripremale, sakupljale hranu i sokove koje će poslije upotrijebiti, napunile se energijom odmaranja, kako bi je poslije svu mogle uložiti u snažan rast i cvatnju.
I mi smo dio prirode
Mi ljudi smo, postajući "civilizirani", zaboravili da smo i mi dio prirode i da i nama trebaju ti prirodni ritmovi. Nekada dok smo živjeli u selima, zima je i za ljude bila period mirovanja i obnove. No danas, baš kao što mnogi radimo, učimo ili se zabavljamo noću (umjesto da spavamo i odmaramo), tako više uopće nema zimskog mirovanja - u većini se poslova jednako intenzivno radi u svim godišnjim dobima.
Onako kako sam ja to doživjela - ova situacija s koronavirusom pružila nam je tu važnu nedostajuću kariku - našu "zimu". Povlačenjem u svoje domove dobili smo taj potrebni odmak, prostor u kojem možemo prikupiti sokove, kako bismo poslije procvjetali. Nekima je donijela odmor, nekima novu perspektivu, a nekima (čak i ako to nije bilo ugodno) priliku da isprobaju drugačiji način života i funkcioniranja. I svi smo naučili neke nove lekcije.
Moja ruža ima najveće i najljepše cvjetove upravo prve - svakog proljeća je prva ruža koja izađe najraskošnija i velika poput šake! A nakon toga buknu i sve druge - mirisni žutonarančasti vatromet! I sve to zato što je strpljivo prikupljala životnu energiju i konačno je pustila - van!
Osjetite što se u vama dogodilo tijekom ovog perioda, što se promijenilo i presložilo? Kakve ste sokove sakupili? I ono što je najvažnije - kakvim ćete cvjetovima eksplodirati, čim opet budemo potpuno slobodni? Ovo postepeno otpuštanje mjera shvatite također kao prirodan proces - biljka prvo potjera nježne pupove, pa rastu stabljike i listovi i zatim - procvjeta!
Projekt koji prije nisam stigla napraviti
Meni je ova korona zaista donijela najveći mogući poklon - vrijeme da dovršim i pustim u svijet Sretan dan online akademiju. Prva online radionica je gotova i već je aktivna i ja se osjećam kao da bih cijeli dan skvičala i skakutala od radosti. Jer to je projekt koji sam žudjela napraviti već dugi niz godina i puno koraka već poduzela, ali uza sve ostale poslove i obveze, nikako ga nisam stizala završiti. A ovim povlačenjem u kuće dobila sam poklon mira i vremena koji si sama nikada nisam dala - i taj cvijet koji se žudio roditi je konačno procvjetao i pokazao se svijetu. I baš kao što se na ruži osjeća koliko je sretna što może cvasti, tako smo i mi sretni kad nešto uspijemo kreirati i objelodaniti!
Zatvorite na trenutak oči, stavite dlan na sredinu grudnog koša i osjetite predio oko svog srca. Ruža je simbol srca, jeste li to znali? Osjetite kakav se cvijet ruže rađa u vašem srcu. Kakve je boje, kako miriši? Što je to što se dugo pripremalo i sada želi izaći iz vas, otvoriti svoje prelijepe latice i pokazati se svijetu? Dajte si vremena da osjetite koja se vaša kreacija ima snažnu potrebu roditi. Osjetite je s ljubavlju. Spremni ste. Vrijeme je. Dopustite svojoj ruži da se počne otvarati.
A ako vas zanima da zavirite u moju ružu, Sretan dan online akademiju, možete kliknuti OVDJE