FOTOGRAFIJE: DOMOYEGA GETTY IMAGES
kako sići s njega

Osjećate li se ponekad kao da ste na autoputu koji vas nemilosrdno nosi, a vi ne smijete zastati?

27. rujan 2021.
Čini li vam se ponekad da nema načina da jednostavno promijenite smjer, budete u trenutku, dopustite da vas vodi srce

Prošli sam četvrtak bila na jednom sastanku u blizini Hrvatske Kostajnice. Na povratku za Zagreb odlučila sam negdje putem stati i sama prošetati po prirodi. Vuklo me da jednostavno malo u tišini osjetim prirodu, sunce i miris sjenovite šume dok su stabla još razlistana.

No cesta koja je vodila prema Sisku bila je s obje strane neprestano obrubljena kućama, a na rijetkim mjestima s malo slobodnog zelenila nije bilo nikakvog proširenja na koje bi se moglo skrenuti i parkirati. Cesta me jednostavno samo nosila dalje, a moja ideja o šetnji kroz šumu činila se svakim kilometrom sve manje izgledna.


Predvidljive asfaltne trake

Ne znam kako vi to doživljavate, ali ja se često u automobilu osjećam odvojeno od okoline - kao da sam izolirana u nekoj svojoj ‘kapsuli‘, nisam u istinskom dodiru s onim što je oko mene. Kad hodam pješice ili se vozim na biciklu ostajem u povezanosti s prirodom - svi zvukovi i mirisi su tu, uvijek mogu stati, promijeniti smjer, krenuti prečacem preko livade, zastati da dodirnem ili fotografiram lijepi cvijet... A kad sam u automobilu, on me samo nosi dalje i dalje, dok zanimljivi prizori samo prolete pored mene, jer nema mjesta ni prostora da se zaustavim, zastanem i istinski ih doživim.

Cesta mi i dalje nije nudila mjesto na kojem bih stala i zatim me nemilosrdno odvela na autoput. Njega sam u tom trenutku osjetila kao nešto još više ograničavajuće. Moj automobil je jurio - najvažnija je svrha autoputa da brzo stignem od A do B. Nema sporosti, nema silaska, a pogotovo nema šanse za šetnju kroz šumu. Preda mnom samo te dvije predvidljive asfaltne trake obrubljene metalnim branicima. Baš sam imala osjećaj da me autoput zarobio, da je jedino što mogu i smijem činiti - pritiskati i dalje tu papučicu gasa i juriti naprijed, ne obraćajući pažnju na bilo što pored čega prolazim.

Osjećate li se ponekad tako u životu? Kao da ste na autoputu koji vas nemilosrdno nosi, a vi ne smijete zastati, ne možete sići? Odvojeni u ‘kapsuli‘ svog malog svijeta. Imali ste neke važne želje i planove, ali za njih bi trebalo malo stati, posvetiti im se, možda čak sići s autoputa... No autoput to ne dopušta, svaki dan vas jednostavno nosi dalje, sve obveze se moraju izvršiti, nema prostora za zastajkivanje. Nema načina da jednostavno promijenite smjer, budete u trenutku, dopustite da vas vodi srce.

Ponekad se zaista može činiti da nema rješenja, da smo naprosto osuđeni na autoput.

U jednom sam trenutku ugledala znak za odmorište. "Konačno!"- pomislila sam - "Parkirat ću ovdje i odšetati malo u šumu."


‘Žica‘ koja ne da van

Na lijepo uređenom odmorištu, s drvenim klupama i dječjim igralištem, nije bilo baš nikoga (ljudi rijetko silaze s autoputa?), a u blizini je zaista bila šuma. Eto, ipak...obradovala sam se i krenula niz omanju padinu. Ograda od žice! Pa naravno, autoput je ograđen, kako sam to mogla zaboraviti. Nema odlaska, smo mali odmor i povratak na poznatu traku.

Vratila sam se do automobila, osjećajući i dalje snažnu paralelu sa životom - čak i kad poželite sići s autoputa, "žica" vam ne da van - žica satkana od misli (ili strahova?) "ali imam kredit, moram uzdržavati obitelj, plaćati režije..." I ostajete na autoputu.

Ima li izlaza? Kako do šume? Ja sam jednom uspjela sići s autoputa - raspustila sam dobro uhodani projektni ured i zaputila se u nepoznatu ‘šumu‘ otvarajući Centar Sretan dan. I nisam se nikad više osvrnula na staru cestu, još i danas mi je lijepo na livadama koje sama kreiram. Moguće je sići s autoputa.

A ovaj sam tjedan svoju neutaženu potrebu za šumom ispunila odmah u subotu na planinarskom izletu na Velebit.

Važno je nalaziti načine za silaženje s autoputa. Zapamtite da uvijek postoje. Tragajte za njima. Usprkos žici.



Sanjine radionice i savjetovanja možete pronaći OVDJE.

Teme
Linker
27. rujan 2021 17:04