Je li vam se kada dogodilo da isplanirate neku korisnu aktivnost, no zatim iz neobjašnjivih razloga, umjesto toga počnete nešto drugo čitati ili nešto nevažno pospremati ili jednostavno morate sjesti i popiti kavu?
Vjerujem da nam se baš svima događaju takve stvari. Oduvijek. Sjećam se, kad sam morala učiti za ispite, nikako nisam mogla dugo sjediti za stolom, svako malo me vuklo da napravim „krug oko hladnjaka“, da nešto neobavezno crtkam, nekog nazovem... Ono što mi se danas često dogodi je da isplaniram ranije ustati kako bih stigla obaviti puno stvari, a ujutro (iz nekog sasvim drugačijeg mjesta unutar sebe) samo stisnem odgodu budilice.
Često očekujemo puno od sebe i onda se ljutimo kad nam naše nesvjesno odvuče pažnju na nešto drugo, kad nam vrijeme prođe „u ništa“ ili se dogodi da budemo potpuno neučinkoviti. Imamo osjećaj kao da nas neki dio nas ometa i ne dopušta nam da bude sve po planu. Te svoje unutarnje ometače i skretače pažnje doživljavamo kao sabotere. I voljeli bismo ih se riješiti. Tako barem razmišlja naš svjesni um.
„Trebala sam danas obaviti šest stvari, a uspjela sam samo dvije!“ - ljutimo se. „Danas mi je rok za predaju projekta, ali ja sam baš sad morala pogledati neke nevažne stvari na internetu! Kao da da ima neki dio mene koji mi podmeće noge.“ - zaključujemo.
Svi imamo takve unutarnje ‘sabotere‘ koji nam kreiraju neočekivana ometanja. Ponekad vam se čak može činiti i da vam ne dopuštaju da napredujete u životu. Kako se protiv njih boriti? Možemo li (i trebamo li) ih pokušati ukloniti?
Štite nas
Ima jedna jako, jako važna stvar koju je bitno da znate vezano uz vaše unutarnje ometače, bili oni skretači pažnje, strahovači, odustajači, odgađači... Važno je znati da su se svi oni kreirali u vašoj podsvijesti kako bi vas zaštitili. Oni vam zapravo nastoje pomoći! Po nekoj staroj automatici (jer mnogi od njih su kreirani još u ranom djetinjstvu) ili pak iz mudrosti vašeg tijela pa čak i intuicije. I zato je jako važno da ih ne doživljavamo kao neprijatelje, nego ih prvenstveno pokušamo razumjeti.
Naš razumni dio planira i kombinira i u svakom danu traži puno od nas, često očekujući savršenstvo i maksimalnu učinkovitost. A to je izvan balansa, previše na strani neprestane akcije. I zato imamo naše unutarnje nesvjesne pomagače – da ubace malo ravnoteže. Da stisnu onaj „snooze“ gumb na budilici kad si sami dajemo premalo sna, da nas dignu iz sjedećeg položaja i nagnaju da prošećemo barem do kuhinje. Da nas prisile na pauzu, stanku, odmak, malo odmora.
Osim toga, ponekad vam vaš unutarnji saboter/pomagač pokušava skrenuti pažnju na nešto što je za vas važnije od zadatka kojeg ste se upravo uhvatili. Ili od raznih svakodnevnih zadataka.
Sjećam se, dok sam još imala projektni ured, kako sam ponekad usred najvećeg posla oko nekog projekta jednostavno „morala“ bar na kratko pogledati stranicu nekog motivacijskog autora. Poslije se uspostavilo da su ti mali online ‘izleti‘ bili za moj život puno važniji nego najhitnije moguće dovršavanje nekog projekta. Otvorili su mi novi put za budućnost.
I zato, kad god zamijetite da vam se vaše nesvjesno miješa u planove i ometa vas, nemojte se zbog toga ljutiti, nego se upitajte „Kako mi pokušava pomoći?“ i „Je li možda u pravu?“
Pa unesite sami više ravnoteže u planiranje svog dana, unesite svjesno one aktivnosti (ili još bolje - pasivnosti) u koje vas odvlači vaš pomagač. Tada će i vaši ‘saboteri‘ moći malo predahnuti i pustit će vas na miru.