Ovog puta vam želim pisati o nečemu što vjerojatno od mene niste očekivali - o nogometu.
Naime, ovih dana je nemoguće ostati nezahvaćen euforijom oko Svjetskog prvenstva pa sam tako i ja počela gledati utakmice hrvatske reprezentacije.
Inače ne pratim nogomet i jedine utakmice koje sam do sada gledala bile su one Svjetskog prvenstva 1998. u Francuskoj, kad smo osvojili treće mjesto. Sjećam se kako sam tada s iznenađenjem otkrila da se i ja mogu potpuno uživjeti u bodrenje igrača koji trče po zelenom ekranu.
Je li to samo odvlačenje pažnje?
I dok je trenutno dio nacije potpuno uživljen u navijačku groznicu i oduševljen odličnom igrom naše reprezentacije, dotle se drugi dio zgraža nad euforijom oko lopte, koja odvraća pozornost od velikih i stvarnih problema ove zemlje.
Ima li se smisla toliko posvećivati sportskim uspjesima, kad nam je zamlja svakim danom u sve goroj situaciji? Je li to samo odvlačenje pažnje?
Obzirom da sve promatram kao energiju i u svemu nastojim pronaći ono što je dobro, tako i ovu situaciju vidim na sljedeći način: u navijačkoj groznici ima jako puno pozitivne energije! A takva energija je izuzetno potrebna našoj zemlji.
Kroz ovu naoko bezazlenu i jednostavnu igru, čitava nacija je ušla u oblak pozitive! Dugo se to već nije dogodilo. Umjesto da se, kao i obično, čuju jadikovke o svemu što ne valja, odjednom je kolektivni fokus na ponosu, podršci, vjerovanju da se može, vjerovanju da i "mali" mogu uspjeti. Dobro je kad se probude takvi osjećaji - pa neka je i kroz nogomet!
Znam da zbog nogometa problemi neće nestati, ali ovolika količina pozitive je sasvim sigurno blagotvorna. Uostalom, prirodno je radovati se! A duboko vjerujem i da ovoliko energije srca može napraviti nevidljive pomake u kolektivnoj svijesti i vibraciji i samo nam pomoći u zaokretanju prema nekom boljem putu u budućnosti.
To nam je trebalo
Jeste li primijetili kako svi komentatori utakmica govore "zabili smo gol", "dali smo sve od sebe" i slično, iako baš nitko od njih nije trčao po terenu, zabijao golove i davao najbolje od sebe? Naprosto, svi se imaju potrebu poistovijetiti s reprezentacijom, a ja i to doživljavam kao nešto što je dobro, nešto što pomaže mnogima da osjete "Ja vrijedim. Ja mogu." Zamislite kako bi bilo sjajno da navijači ovakve snažne osjećaje zatim pretoče u neku lijepu i konstruktivnu akciju?
A sama reprezentacija... sviđa mi se zajedništvo i suradnja između igrača - nema isticanja zvijezda i dokazivanja da netko vrijedi više od ostalih. Jedni druge podržavaju i osnažuju prema zajedničkom cilju. I općenito, drago mi je što se čitavo vrijeme puno govori o energiji srca i bez obzira na sve uspjehe, ničiji ego ne iskače u prvi plan. Izbornik je također nekog novog kova – izuzetno smiren i staložen. A lijepo je vidjeti i da nema neprijateljstava prema protivnicima (jer ovo je, na kraju krajeva, ipak samo igra). Ma baš je puno pozitive u ovom prvenstvu!
I zato je moja današnja poruka za sve vas, voljeli inače nogomet ili ne, da iskoristite ovu priliku i uronite u entuzijazam koji je preplavio našu zemlju, da si dopustite biti dio tog kolektivnog vala oduševljenja, upijete energiju ponosa i radosti i dodate u nju i svoje "Bravo!", "Srce može sve!" i "Čuda su moguća!"
I da, nećemo zbog nogometa prestati imati probleme, nezaposlenost, korupciju... Ali lakše ćete se s time nositi i lakše ćete pronaći rješenja ako si uzmete malo te energije, ako iskoristite ovaj trenutak da se napunite pozitivom! "Otkinite" za sebe komadić tog ljekovitog ushita, ima ga ovih dana dovoljno za sve nas.
A ja pak odlučujem da ću svakako kupiti neki mali navijački rekvizit, kako bih zauvijek imala podsjetnik na ove dane u kojima je Hrvatska (konačno) zemlja pozitive.