Priča mi neki dan jedna moja klijentica kako bi voljela da njen posao bude vraćanje ljudima pomalo zaboravljenih osjećaja - one neke topline i prisnosti kakve smo nalazili u domu svoje bake. Odmah jasno osjećam na što misli i jednako tako osjećam koliko nam je svima upravo to silno potrebno.
Ponekad imam osjećaj da se u ovom našem vremenu nekako smanjila, izblijedila, pala u dugi plan - energija dobrote. Onaj osjećaj potpuno čistog srca, povezanosti pune ljubavi, davanja bez očekivanja - samo zbog radosti davanja. Osjetimo je tu i tamo. Ali imam dojam kao da je strujala puno više i češće u vrijeme kad sam bila mala. Ili mi se to samo čini.
Energija dobrote
U svakom slučaju, energija dobrote nije svakodnevna i sveprisutna pojava. Pa nas zatekne kad se odnekud pojavi. Navikli smo da svaki poklon iza sebe krije neku prikrivenu namjeru. Kad vas u trgovačkom centru zaustavlja djevojka sjajnog širokog osmjeha i pruža vam na poklon malu omotnicu uzorka kreme, znate da iza toga slijedi poziv na demonstraciju djelovanja nove linije za njegu i naravno, nagovaranje na kupnju. Ne vjerujemo više poklonima.
A naša je civilizacija smislila i prigodnu izreku: There ain't no such thing as a free lunch (Ne postoji stvar koja se zove besplatni ručak) - da nas uvjeri kako prema svemu darovanom treba biti podozriv. I takva kultura onda rastjeruje energiju dobrote. Jer sumnjamo da je svaka lijepa gesta i svaki dar - samo mamac na udici.
A to je baš šteta. Trebali bismo osvijestiti što joj se dogodilo i zatim donijeti odluku da ćemo energiju dobrote vratiti u život. Slažete li se?
Pogotovo jer je to sasvim jednostavno.
A zapravo je jednostavno
Evo jednog primjera koji mi se dogodio početkom prošlog ljeta, taman nakon što je završila sezona radionica. Na kraju naše ulice raste veliki grm kupina. Toliko ih je bilo da bih svakog dana prolazeći tuda ubrala po šaku. I tako, kad sam jednog lijepog sunčanog jutra zastala pored grma, odnekud je došla djevojčica od oko 6 godina i počela također brati plodove. Nasmiješila sam joj se i ona mi je uzvratila. A zatim me potpuno iznenadila. Nabravši šaku kupina, došla je k meni i pružila mi ih na otvorenom dlanu. "Evo, uzmite." - rekla je. "Ali zašto? To su tvoje kupine. Pojedi ih, fine su." - odvratila sm joj ja, potpuno zatečena. "Ne. To je za vas. Zaslužili ste. Puno ste se naradili."- rekla mi je ona, nasmiješenih očiju, a ja sam ostala potpuno u čudu. Je li ova djevojčica stvarna ili je možda anđeo? - pomislila sam - I odakle su joj došle te riječi? Pristala sam uzeti njene kupine, ako ona uzme barem nekoliko mojih najvećih i nekako je pristala, ali vidjela sam da joj to uopće nije bilo važno, to što mi je (nepoznatoj ženi) dala svoje kupine, bilo je za nju prirodno poput disanja.
Ne bi li upravo tako to trebalo biti i svima nama? Da spontano jedni druge darujemo, da budemo ljubazni i prema onima koje prvi puta vidimo, da smo spremni pomoći i uskočiti.
Mene zaista takve geste svaki puta ponovno dirnu i zatim se osjećam toplo oko srca cijeli dan. Baš kao kad mi nedavno auto nije htio upaliti pa sam prevladala nelagodu i upitala prolaznika može li mi možda pogurati auto. Isti čas su se stvorili još jedan mladić, a zatim i djevojka i svo troje su s veseljem pogurnuli moj auto, a ja sam se osjećala kao da su mi poklonili najdivniji poklon na svijetu. I jesu. Jer poklonili su mi - energiju dobrote.
Energija dobrote je zaista nešto magično. Sjećam se kako me jednom nazvala prijateljica i u glasu sam joj osjetila suze. "Što se dogodilo?" - upitala sam. "Zapravo ništa," - odgovorila je - "ali ne mogu prestati plakati. Hodala sam gradom i u jednom sam trenutku pogledala u oči jednog starca koji je stajao i nekoga čekao. I u tim sam očima odjednom vidjela...u njihovoj dubini...nešto na što sam gotovo zaboravila - vidjela sam esenciju dobrote. Tako me to ganulo, ne mogu prestati plakati."
Posegnite i vi u svoju dubinu i izvucite energiju dobrote na površinu. Ovo je praznično vrijeme pogotovo pogodno da je se prisjetimo i probudimo. Da je njegujemo, uzgajamo, rasađujemo i širimo. I uživamo u tom dijeljenju i doticanju tuđih srca.
Jer to je najljepši poklon koji možete pokloniti ne samo njima, nego i - sebi.