Vjerojatno ste svi čuli onu priču o starom Indijancu koji objašnjava svom unuku kako unutar svakog od nas postoje dva vuka - dobar i loš, koji se neprestano bore. Kad dijete upita "Koji pobjeđuje?", dobije odgovor: "Onaj kojega hraniš!" Jako lijepa i upečatljiva alegorija!
Ovih dana mi se stalno po glavi mota jedna slična, ali malo drugačija podjela, kojom sam zapravo fascinirana.
Ispričat ću vam o čemu je riječ.
Mnogi različiti Ja
U svakome od nas postoje mnogi različiti Ja. Možemo ih nazvati aspektima naše ličnosti, ulogama koje igramo u različitim situacijama ili naprosto dijelovima našeg bića.
Jedan dio nas izađe na površinu kad se moramo iskazati na nekom poslovnom zadatku, a sasvim drugačiji dio u susretu s djetetom ili kućnim ljubimcem koji nas dočeka kod kuće.
Treća osobnost smo kad razgovaramo s prijateljicom, a četvrta kad imamo javni nastup. Peti dio pak izađe na vidjelo kad vozač ispred nas napravi glupost zbog koje zamalo da napravimo sudar, šesti kad nekoga moramo zamoliti za uslugu... I tako dalje. Ovim sam vam samo željela ilustrirati što mislim pod time da se unutar svakog od nas nalazi puno različitih likova.
No ono što meni u posljednje vrijeme "iskače" kao vrlo jasna slika u razgovoru s klijentima i nekim bliskim ljudima su dvije izuzetno važne, a snažno suprotstavljene unutarnje "osobnosti"- nazvat ću ih izvorno Ja i naučeno Ja.
Mnogi su psiholozi obrađivali temu sličnu ovoj i davali tim osobnostima različite nazive, no želim vam ovdje prenijeti baš ono što u tome ja jasno vidim i snažno osjećam.
Izvorno Ja je onaj dio nas koji izvire iz onoga što dušom osjećamo da jesmo, kakvi smo bili kao sasvim mala djeca, nesvjesna pravila i ograničenja. A naučeno Ja je sastavljeno od svega što smo putem "pokupili" - strahova, sumnji, slike sebe koju su nam drugi nametnuli.
Kako naučeno Ja sve uništava
Ono čime sam fascinirana (i zapravo pomalo užasnuta) je u kolikoj mjeri kod mnogih ljudi naučeno Ja doslovce drži u zatočeništvu izvorno Ja!
Evo nekoliko primjera.
Moja klijentica Asja nikako si ne dopušta uzeti vrijeme za sebe jer vjeruje kako se potpuno treba podrediti potrebama svoje djece. A ja jasno vidim u njoj dvije potpuno različite Asje. Asja 1 se želi odmoriti, želi sama nekamo otputovati, želi imati neki hobi, čezne za osjećajem slobode... A Asja 2 joj to ne dopušta.
Guši je, pritišće i ne da joj mrdnuti. "Ne smiješ"- kaže Asja 2 Asji 1 - "ni pomisliti da se ponašaš kao da si djevojka, sad si majka i djeca su najvažnija, ona su jedno važna!" - maše joj kažiprstom pred nosom i tjera je u kut. A Asja 1 se skupi, stisne i potisne sve svoje želje i čežnje.
Asja 2 pobjeđuje, ali slaba joj je to pobjeda kad se svakim danom sve više gubi sjaj u očima...
Ili Martina. Martina je vrlo talentiran terapeut, žena izuzetno podržavajuće energije i širokog znanja, koja govori nekoliko jezika. Zapravo, pardon, to što sam opisala je Martina 1. No u istoj se osobi skriva (odnosno uopće se ne skriva) i Martina 2 - koja samouvjereno tvrdi da Martina 1 ništa ne zna, da je nesposobna u svakom smislu, da zapravo uopće nije sposobna za život. I Martina 1 joj vjeruje! I to je strašno za gledati!
Toliko joj vjeruje, da je, umjesto da prolazi kroz život sjajeći svoje zaista posebne talente, upala u depresiju. I ne vidi izlaza. Naravno da ga ne vidi, kad Martina 2 s rukama čvrsto stisnutim na bokovima stoji pred izlazom i uporno joj govori kako njen život nema smisla.
Ili Jasna. Jasna 1 već je dulje vrijeme čeznula za partnerom. I privukla je muškarca koji joj je privlačan i fizički i duhovno, a osim toga je voli i podržava i s njom je spreman u zajedničke životne pothvate. No Jasna 2 u njoj stalno ima nešto za reći - te tko zna hoće li to potrajati, te možda su previše različiti te tko zna hoće li zajednički korak (kojeg silno želi) uspjeti...
Uglavnom, umjesto da izvorno Ja vodi glavnu riječ i prepusti se čarobnoj priči i ljubavi koja joj se dogodila, ono dopušta naučenom Ja da tu ljepotu uništava.
Unutarnje borbe
Kažem vam, naši prekrasni izvorni i istinski Ja, prečesto su pod "čizmom" našeg naučenog Ja.
Koji je u stanju upropastiti nam život!
Meni je zaista teško gledati te unutarnje borbe i to kako naučeno Ja često nadvladava i terorizira izvornog Ja. Uvijek pokušam pomoći, prodrijeti do izvornog Ja i s njime komunicirati, osvijestiti ga, probuditi, pružiti mu ogledalo o njegovoj ljepoti. Ponekad uspijem, a ponekad je teško. Ponekad je naučeni Ja toliko snažan da zapriječi put i ne dopušta da me izvorni Ja uopće čuje. No obraćam mu se i dalje, za mene je on najbitniji.
Primjećujete li i vi u sebi tu dvojnost? Što vaše izvorno ja želi, za čime čezne, što bi ga radovalo? Kad posegnete za time, da li vas naučeno ja pokuša onemogućiti?
Ne dajte mu. Maknite ga u kut. Skinite ga s vlasti! I živite slobodno, iz srca i duše. Odlučite svaki dan živjeti vođeni svojim istinskim Ja!