S obzirom na to da sam 20 godina radila posao za koji mi je često trebala kreativnost, kroz projektiranje sam došla do nekih načina koji su mi pomagali da dođem do inspiracije.
Generalno, najvažnija spoznaja na tu temu bila je da se do nadahnuća teško dolazi kad sjedimo i mozgamo. Ako se pokušavamo dosjetiti dobre ideje za projekt, zanimljive teme za članak ili slično, najčešće se misli samo vrte u krug i svaki novi krug donosi samo frustraciju. Nivo uma i misli jednostavno nije nivo s kojega nam dolazi inspiracija, a kad sjedimo i razmišljamo, sav naš fokus i energija usmjereni su isključivo na misli - pokušavamo doći do rješenja trudom i 'guranjem'.
Za druge stvari u životu se zaista možemo prisiliti - odraditi neki zadatak, ali kod inspiracije to ne ide - nju ne možemo silom prizvati. Inspiracija traži ležerniji i zabavniji pristup, kako bi došla sama, dobrovoljno, prirodno. Pa kako je onda možemo domamiti?
Čini mi se da je jedan od ključnih elemenata zabavljanje uma (pogotovo podsvjesnog uma) nečim drugim - time kao da maknemo pritisak "sad moram naći inspiraciju". Ali pri tom je bitno da je to čime ga okupiramo nešto što možemo raditi po automatici.
Evo primjera što meni pomaže.
Šetnja. Dok noge same od sebe hodaju, a oči su zabavljene promatranjem vjetra u lišću ili odraza sunca na površini vode, pritisak je dovoljno razblažen da se inspiracija može ušuljati.
Tuširanje. Ponekad mi je zaista teško ujutro izaći iz tuš kabine, najradije bih u njoj zauvijek ostala - prvenstveno zato što, dok je moje tijelo zabavljeno sapunom i vodom, meni dolaze sjajne ideje svih vrsta. Često izađem ispod tuša brzo tražeći olovku i papir da zapišem čega sam se dosjetila.
Pjevanje. Evo pomalo neobičnog načina. Dok sam se još bavila arhitekturom, ponekad bih sjedila nad nekim tlocrtom, nikako ne nalazeći pravo rješenje za raspored prostorija. Znala sam da optimalna varijanta mora postojati (jer arhitektura je često poput slagalice ili križaljke, u kojoj kad pogodiš ključnu riječ, odjednom se sve posloži u svom smjerovima). Otkrila sam da mi u tim situacijama pomaže pjevanje! Počela bih naglas pjevati neki dobro poznati refren, kojeg moja podsvijest zna i bez razmišljanja i, dok je taj dio uma bio zabavljen pjevanjem, meni su odjednom dolazile ideje za nove varijante i uskoro bi se ukazala ona prava.
Bavljenje sličnom aktivnošću. Ako nemamo inspiracije, dobro je u svoj umni kompjuter ubaciti slične sadržaje onome za što trebamo nadahnuće. Ako želimo napisati pjesmu, čitamo poeziju, ako projektirano zgradu, listamo arhitektonske časopise. Sjećam se da su mi u takvim situacijama ideje dolazile na neočekivane načine - primjerice u uzorku tkanine pronašla bih ideju boja koje želim staviti na pročelje.
Kućanski poslovi. Nebrojeno puta mi je ideja za kolumnu došla dok sam prala posuđe ili brisala kuhinjsku plohu. Kućanski poslovi su dovoljno automatske radnje da vaš um može odlutati u predjele mašte i otvoriti vrata inspiraciji.
I na kraju, način koji također često upotrebljavam. Naime, za današnju kolumnu nikako pa nikako nisam imala inspiraciju. I onda sam sinoć, prije spavanja, zamolila svoje anđele da mi je pošalju. Znala sam da hoće, jer me uvijek iznenade - ili tijekom noći ili ujutro odjednom imam jasnu ideju o čemu ću pisati. No sinoć, ideja je došla čim sam zamolila pomoć. I tako sam utonula u san znajući da ću vam pisati - upravo o inspiraciji!