Želim vam nešto napisati o jednoj ptičici.
Naime, ovog nam se proljeća dogodilo nešto što nije nikada do sad. Ne znam je li razlog tome bila korona-situacija (kad smo svi bili puno viśe u kućama pa su se životinje osjećale opuštenije i slobodnije), ali jedna je ptičica savila svoje gnijezdo ispod drvene nadstrešnice točno nad ulazom u našu kuću. U uglu iznad ulaznih vrata! Danima je donosila malene grančice i suhe travke i gradila, gradila. Kad poleti ima s donje strane narančasti rep i trbuh pa smo na internetu pronašli da se vjerojatno radi o mrkoj crvenorepki (i oduševili se pročitavši narodno vjerovanje da ona u kuću donosi radost i sreću :-)).
A onda smo jednog jutra suprug i ja, dok smo u vrtu pili kavu, začuli jedva čujni i vrlo nježni cijuk - i zatim ugledali dva slabašna kljunića kako vire iz gnijezda otvoreni prema gore.
Od tada su dan za danom ptići postajali sve veći, a njihovo cijukanje sve glasnije. Sada cijeli dan četiri glavice proviruju iz tog malenog gnijezda i četiri kljunića širom otvorena čekaju da u njih majka ubaci hranu.
A mi imamo novu zabavu uz jutarnju kavu. Zaista je fascinantno promatrati tu malenu pticu (manja je i tanja od vrapca), kako doslovno bez prestanka, od ranog jutra do kasne večeri hrani svoje ptiće. Odleti na travu ili u krošnju drveta i već idući trenutak se vraća s crvićem ili mušicom u kljunu. Doleti do 4 mala otvorena kljuna i ubacuje tu poslasticu svaki puta u jednog od njih. I odmah brzo ponovno odleti. Cijeli dan, neprestano i bez pauze!
Posvećenost
Razmišljam koliko je posvećena i srčana ta mala ptica. I kako ta njena posvećenost vrlo brzo daje sjajne rezultate - ptići tako brzo rastu da im je već i tijesno u gnijezdu pa vjerujem da će uskoro biti dovoljno snažni i da polete.
Kad imate neku želju ili ideju koju želite ostvariti, jeste li i vi tako uporni i posvećeni kao ova mala ptica? Dajete li i vi ovako sve od sebe?
Ono što zamjećujem kod mnogih ljudi je upravo obrnuto - nedostatak fokusa i posvećenosti. Zagriju se za nešto, krenu...i onda im nešto drugo odvuče pažnju. Ili se pojavi problem pa stanu. Primjerice žele pokrenuti vlastiti posao, ali mu se posvećuju samo povremeno. Ili imaju puno ideja pa malo "hrane" jednu, malo petu, malo desetu. I tako se ideje, poslovi, želje... polako i slabo razvijaju.
Kad bi se naša ptica tako jedan dan bavila ptićima, drugi dan letenjem po susjedstvu, treći odmaranjem u krošnji, njeni ptići bi uskoro bili u vrlo lošem stanju i pitanje je kako bi preživjeli.
I zato vas pozivam da ono što u životu želite pokrenuti ili ostvariti promatrate kao svoje ptiće u gnijezdu! Važno je da ih istovremeno bude samo nekoliko (ni naša ptičica uz sav svoj trud ne bi uspjela nahraniti 15 ptića) i da ih sustavno i redovito hranite, da su vam važni i stalno u fokusu. Da im se svakodnevno s ljubavlju posvećujete. I da budete strpljivi.
Ne dajte se obeshrabriti
Pokretanje vlastitog posla je odličan primjer za to. Kad tek započinjete, potrebno je prvenstveno ULAGATI - svoje vrijeme, znanje, sposobnosti, novac. I važno je znati da je to prirodno - da tog svojeg "ptića" neko vrijeme samo hranite i hranite... Ali ako ostanete uporni, posvećeni i srčani, doći će dan kad će vaša "ptičica" ojačati i - raširiti krila! I snažno poletjeti u svijet.
I normalno je da će povremeno iskrsavati problemi i nedoumice, ali uvijek postoji netko tko vam može pomoći da ih riješite i osnažite vlastitu energiju. Nemojte zastati, ne dajte se obeshrabriti - vaša ptičica ovisi samo o vama i vašoj upornosti!
A ako minijaturna ptica narančastog repa može ovako kreirati četiri velike i snažne nove ptice, ne postoji granica tome što vi, ovako veliki, možete stvoriti!