Ovaj put bih vam željela pisati o tome kako baš uvijek postoji još nešto što možete otkriti i što vas može iznenaditi - u svijetu, ali i u vama samima.
Imam već dosta godina pa sam zaista puno ljeta provela na našoj obali. Oduvijek volim istraživati novo pa mi se činilo da već skoro sva mjesta na obali znam, a sve otoke smo kroz godine obišli jedrilicom. Ali baš uvijek postoji još nešto novo što možemo otkriti!
Trenutno smo suprug i ja kod prijatelja u Splitu pa smo neki dan zajedno krenuli na izlet u Trogir. Na molu je bio dugačak red za ukrcaj na brod Split-Slatine-Trogir i radovalo me vidjeti na okupu toliko nasmijanih turista svih životnih doba i narodnosti. Uspjeli smo se ukrcati, uživati u pogledima na Marjan pored kojeg smo plovili i zatim smo prvo izašli u Slatinama.
Utjecaj prirode
Jedina Slatina koju sam do tada poznavala bila je gradska plaža u Opatiji, a za Slatine na Čiovu nisam nikada ni čula. Tako da je ovo bilo pravo otkriće - duž gotovo cijele sjeverne obale otoka Čiova pružaju se prekrasne plaže od sitnih bijelih oblutaka na kojima je more tirkizno prozirno i čisto. Uz pregršt hladovine pod drvećem i malih plažnih kafića. Osim užitka plivanja, priuštila sam si i radost penjanja na vrh brda, dokle god je kamena staza obrubljena suhozidima oko maslinika dopirala. I pri tom sam otkrila nešto neobično! Naime, kad u gradu na asfaltu hodam po uzbrdici osjećam to kao napor i predbacujem si 'lošu kondiciju'. A ovdje... Pod sunčanim plavim nebom, okružena mirisima sasušenog mediteranskog bilja i gromkim ritmom cvrčanja cvrčaka, koračala sam lagano po tom kamenu, između žbunova, osjećajući se gipko kao nekadašnja djevojčica koja se ljeti verala po stijenama oko Lukova. Slični mirisi, slični zvukovi, sličan osjećaj sunca na koži i ljeta u duši. Što se to dogodilo da sam se na ovu, trideset puta dužu uzbrdicu od one u gradu popela s potpunom lakoćom, bez napora, samo upogonjena radošću? Ima li priroda takav utjecaj na mene? Ili je ključna podsvijest koja se prebacila na penjanja iz djetinjstva? Nisam došla do odgovora, ali me oduševilo ovo otkriće.
Osim neotkrivenih zanimljivih mjesta koja čekaju na vas, razmišljate li kada o tome kako i u vama samima postoje još mnoga zanimljiva neotkrivena mjesta? Mislite li da sebe već tako dobro poznajete, da ne može biti iznenađenja? A kad bih vam rekla da u vama postoje neke osobine za koje ste potpuno uvjereni da ih nemate, biste li mi vjerovali? Sasvim sam sigurna da se u svakome od vas krije škrinjica s neotkrivenim blagom, koje se neće pokazati ako ga ne potražite, ako se ne stavite u nove situacije. Kad otkrivate nova mjesta ili isprobavate nove aktivnosti može vam se dogoditi upravo to - da otkrijete i neku novu iznenađujuću osobinu unutar sebe!
Da vam ne govorim apstraktno, ispričat ću vam još dva svoja otkrića
Da ste me pitali jesam li spretna osoba koja ima dobru ravnotežu, rekla bih vam vjerojatno da nisam - često nogom udarim o nešto ili rukom neku stvar srušim ili prevrnem. Moj dojam je bio da se poznajem i da više pripadam u kategoriju nespretnih. A onda se dogodilo iznenađenje - na vježbanju (sličnom pilatesu) voditeljica je donijela velike napuhane lopte na kojima smo trebali sjediti, klečati i vježbati. I dok su se ostale vježbačice oko mene prevrtale, ja sam kleknula na loptu kao da nije okrugla i izvela sve vježbe u potpunoj ravnoteži. Voditeljica se čudila, a čudila sam se i ja - nisam imala ni najmanjeg pojma da sam dobra u ravnoteži. A da nije bilo vježbe s loptom, ne bih to nikada ni otkrila.
Divno je otkrivati te začudne dijelove sebe. Pa tako pozivam i vas - ne dopustite si povjerovati kako već sve znate o sebi, kako znate u čemu ste dobri, a u čemu niste. Dopustite si misao da sami sebe uvijek možete iznenaditi! A to ćete najlakše učiniti ako i u svijetu uvijek tragate za novim lijepim iznenađenjima i prihvaćate nove izazove.