Nedavno sam bila na izletu, u vikendici kod rodbine pored Zeline. Put do tamo puno puta sam odvozila, ali sada nisam bila u posjeti već možda godinu dana. Vozeći se te nedjelje poznatim uskim cesticama među brdima i kroz sela, u jednom sam se trenutku unaprijed radovala prizoru koji ću vidjeti. Naime, trebala sam proći pored jedne simpatične kućice koja je oduvijek privlačila moju pažnju. Toliko puta sam pomislila kako ću jednom stati negdje pored ceste da ju fotografiram. Jednom sam sa suvozačkog mjesta to pokušala, ali slika je na žalost ispala mutna.
Kućica s dušom
Ta se kućica nalazila odmah pored ceste, s prizemljem od grubog kamena i katom obojenim u nježnu ljubičastosivu boju. Drveni prozori s lijepim otvorenim griljama bili su obojeni u pastelnoplavo, a na klupčicu svakog prozora bila je pričvršćena dugačka žardinjera iz koje je izvirivalo i preko ruba se prelijevalo sitno plavoljubičasto i ružičasto cvijeće. Preslatka kućica. Još kad bih je spazila u trenucima kad ju je obasjavalo sunce, postajala je još posebnija. Kućica s dušom.
No kad sam se taj dan vozeći približila poznatom mjestu, odjednom sam zaustavila dah - to više nije bila ista kuća! Prelijepi prozori s griljama bili su iščupani i umjesto njih umetnuti manji, obični bijeli plastični prozori, neuredno ugrađeni vidljivom izolacijskom pjenom. Kuća je ovoga puta izgledala bezlično, tužno i bez duše. „Možda su prethodni vlasnici umrli i sada tu živi netko drugi?“- pitala sam se.
I u tom mi je trenutku postalo tako kristalno jasno kako smo svi mi doslovno duša našeg doma! Mi smo ti koji svojoj kući ili stanu udahnjujemo život. I koliko mi sami imamo života i životne radosti u sebi, toliko ju možemo dati i kući. I toliko ju kuća može izražavati prema svijetu. Kad u kući i s kućom netko istinski živi, i ta kuća živi. Čini se da su prethodni vlasnici ove kućice znali uživati u malim životnim radostima, u prirodi i u svojom domu i spontano su kreirali ugodu i ljepotu i za svakoga tko se tuda provezao.
Što pokazuje naš dom
Upitajmo se svi - što pokazuje naš dom? Koliko duše mu udahnjujemo? Naši su domovi poput živih bića - što im više duha udahnemo, to će nas ljepše i lakše podržavati i to ćemo se sigurnije i toplije u njima osjećati. I ne samo mi, nego i svi koji nam dođu u goste.
Koliko se mi posvećujemo svojoj kući, toliko će se i ona posvećivati nama.
Vaš dom je ujedno i pokazatelj koliko znate uživati u svakodnevnim malim (ali važnim) životnim stvarima. Ako kroz život jurite i promatrate sve prvenstveno na utilitaran način, takav će duh imati i vaš dom. I neće vas znati istinski nahraniti. No ako si dopuštate zastati i s užitkom kreirati lijepe kutke za ugodne trenutke, vaš će vas dom zagrliti svaki puta kad se u njega vratite.
Vaš dom, ako mu punim srcem udahnete dušu, može biti doslovno ljekovit. I može vam svakodnevno pomagati da se više opustite i više uživate u životu. Posvetite mu pažnju, ispunite ga sa što više topline, zagrijte ga ljubavlju i on će vam to mnogostruko vraćati. U svakom danu i svakom satu. Osim toga, domovi koji istinski imaju dušu jedan su od najljepših poklona ovome svijetu!
Šaljem topli zagrljaj vama i vašem domu.
Sanjine radionice i savjetovanja uvijek možete pronaći OVDJE.