Svatko od nas želi različite stvari, zapravo - želimo ono za što vjerujemo da nas čini sretnima. I zaista, ima puno toga što usrećuje svakoga od nas. No osjećate li se ponekad sretni samo zbog toga što živite?
Čarobna rijeka
Mene u nekim trenucima preplavi upravo takva vrst sreće - ushićenje osjećajem da sam živa, ovdje, sada, baš na ovom planetu. Najčešće to osjetim kad sam u dodiru s prirodom, kao što je bilo prethodnog vikenda uz čarobnu rijeku Mrežnicu ili ovoga koji je za nama - uz more, kod prijatelja na Krku. I tada se prisjetim nečega što vjerojatno ne biste očekivali - jednog filma.
Jeste li kada, šetajući kroz šumu ili plivajući u moru ili rijeci, pomislili da smo i mi baš poput onih bića plave kože u filmu Avatar? Da vas podsjetim - u tom filmu je svijest glavnog lika, Zemljanina, prenesena u tijelo stanovnika planete Pandora - tijelo izduženo, spretno, savršeno prilagođeno životu na tom planetu. Tijelo koje se kroz njene prašume moglo savršeno kretati, hraniti onime što priroda nudi, čak i letjeti na zmajevima. Ako ste gledali film, vjerojatno ste i vi poželjeli biti takvo biće i iskusiti život na tom planetu.
Najčešće nismo ni svjesni da nam je upravo nešto vrlo slično tome i dano! I naša Zemlja je jednako čudesna i naša su tijela jednako savršena! I naše su se duše utjelovile na prekrasnom planetu.
Zrak i more
Plivajući ove nedjelje u našem (najljepšem) moru, ponovno sam se prisjetila i uživjela u to koliko sam beskrajno zahvalna što se moja duša utjelovila u ovom tijelu, koje je savršeno prilagođeno ovom lijepom planetu. Što može skladno kliziti kroz tu čarobnu plavu tekućinu zvanu more, osjetiti je na svojoj koži, roniti kroz nju. Što to moje tijelo s lakoćom udiše zrak ove planete, a koža upija svjetlost njenog sunca. Što su moji mišići sazdani tako da jednostavno i skladno hodam po tlu, a oči prepoznaju sve jarke i čudesne boje cvijeća. Što mogu okusiti kako je more slano i kako je voće slatko. I što moji prsti mogu dodirnuti list, kamen, ruku voljene osobe.
Osjećala sam koliko obožavam te trenutke kad klizim kroz vodu, promatrajući svoje ruke kako se probijaju naprijed kroz valiće, dok mi more prolazi kroz prste, a na njemu se ljeskaju sitne sunčane zvjezdice. Taj osjećaj da se tijelo i more stapaju, da pripadam ovom planetu. I da je svaka stanica mog tijela tako savršeno prilagođena da bude upravo tu - na Zemlji.
Poštujmo Zemlju
Trebali bismo se češće toga sjetiti. Što se više i jasnije budemo prisjećali koliko je dragocjeno ovo iskustvo života, to ćemo više cijeniti i čuvati ne samo Zemlju, nego i naša tijela! Odnositi se prema njima s više poštovanja i davati im što više onoga za što su sazdana - prirodu, prirodu, prirodu.
Što god da se događa oko vas, vjerujem da će vam pomoći spoznaja da to ustvari vaša duša kroz tijelo iskušava život na ovom planetu. I pri tom se sjetite da vam je uvijek, baš uvijek, na raspolaganju bezbroj divnih iskustava - mirisa, okusa, dodira, disanja, plivanja, hodanja... da je nevjerojatno čudesno što možete čuti pticu kako cvrkuće i što se svojim nogama možete popeti na vrh planine. Pronađite veliku radost u tome što živite u tijelu koje je napravljeno upravo takvo da vam pruži sva ta iskustva.