Foto: iStock
Zaboravite rođendan

Ja imam svoj dan, a koji je vaš?

03. svibanj 2016.
Na radionicama Ostvarivanja želja polaznici uvijek, između dva susreta, dobiju neku zadaću vezanu uz korak koji upravo obrađujemo. Tako je jedna od zadaća napraviti nešto neuobičajeno, nešto što inače nikada ne radimo, tako sam došla na ideju...

Jeste li primijetili da je gotovo svaki dan u godini „dan nečega“ i prilika da se pozabavimo i posvetimo određenoj temi - postoji dan voda, dan zdravlja, dan zaštite autorskih prava pa čak i, na prvi pogled neobični dani kao dan bubrega. Meni su posebno dragi Svjetski dan knjige i Međunarodni dan prijateljstva. A super je što se Svjetski dan smijeha slavi čak dva puta godišnje!

Njega ne biramo

No jeste li ikada pomislili proglasiti neki dan u godini svojim danom? Danom koji posvećujete sebi?
Naš dan je svakako naš rođendan, ali njega ne možemo birati. Osim toga, za rođendan se rade rođendanske stvari - primaju se čestitke i pokloni, časte se prijatelji, pušu se svjećice na torti... svi imamo rođendan i naravno da je za nas poseban. Ali... ono što sam mislila pod vašim danom je nešto sasvim drugačije.

Prvo, za njega nitko ne treba znati (ali može, naravno), jer bi njegova poanta trebala biti sasvim drugačija od rođendana.

Bitni ste samo vi

Dakle, zamislite da napravite ovako: svoj dan si sami odaberete i označite u kalendaru posebno veselom bojom. I unaprijed se veselite tom danu, koji će od jutra do večeri biti samo vaš, svaku minutu ćete odabrati i kreirati sami. Jer upravo to bi trebala biti poanta tog dana - da on bude 100% ispunjen stvarima koje odaberete raditi, potpuno odvojen od svakodnevice, baš na sve načine.

Ali da vam ne pričam na pamet, ispričat ću vam kako sam uopće došla na tu ideju.

Srijeda, petak, blagdan... nije važno


Na radionicama Ostvarivanja želja koje se održavaju jednom tjedno tijekom 10 tjedana za redom, polaznici uvijek, između dva susreta, dobiju neku zadaću vezanu uz korak koji upravo obrađujemo. Tako je jedna od zadaća napraviti nešto neuobičajeno, nešto što inače nikada ne radimo.

Ja obično, kao učiteljica, ne radim i sama te domaće zadaće, ali na jednoj radionici sam baš dobila volju i ja nešto takvo učiniti. Odlučila sam proglasiti svoj dan! Bila je srijeda, inače dan s puno posla i obaveza. No ja sam svima s kojima sam trebala taj dan kontaktirati unaprijed javila da tu srijedu neću biti dostupna, a svoje u uredu obavijestila da uzimam slobodan dan. A baš je bilo zgodno i što je moj suprug bio na putu.
I tako sam započela to jutro finim polaganim doručkom, isključivanjem svih telefona i kompjutera i prvim prekrasnim pitanjem: što osjećam da bih u ovom trenutku najviše voljela raditi? Hm, pomislila sam: ležaljke u vrtu stoje složene jer ih nitko ne stigne upotrijebiti, a zapravo si želim skuhati kavu, uzeti knjigu i leći u ležaljku na sunce! Tako sam i napravila. Moj sin, koji je tog jutra kao i obično žurio na fakultet, zastao je na izlasku potpuno iznenađen: "Wow! Kako to da si u vrtu, nisi išla na posao? Što se dogodilo?" "Danas je posaban dan - Moja Srijeda - ovu sam srijedu ja proglasila mojom osobnom nedjeljom!" - obavijestila sam ga uživajući na proljetnom suncu. "Pa baš ti je lijepo!" - zaključio je - "Trebao bih i ja proglasiti neki svoj dan."

Poklonjeni trenuci

Uživala sam u svakom tom sebi poklonjenom trenutku. Kad sam izguštala čitanje i popila kavu, ponovo sam se upitala ono isto pitanje: što bi me sada najviše veselilo raditi? I odjednom sam osjetila radostan poriv za vožnjom biciklom. Izvukla sam svoj dragi stari ljubičasti bicikl iz spremišta, napumpala mu gume i krenula u vožnju po kvartu. Polagno sam okretala pedale, upijajući svaki prizor i osjećajući milovanje povjetarca. Toliko je rascvjetanih voćki bilo u susjedstvu, da bi bila prava šteta propustiti ih doživjeti. A tek njihov miris... Vozila sam se oko sat vremena pa ponovo vratila kući.
Pripremila sam i pojela mali obrok i pri tom razmišljala: a u čemu bih najviše guštala sada?
Sjetila sam se svog slikarskog pribora za koji već dugo nisam imala nimalo vremena. Izašla sam u vrt noseći sa sobom papire, vodene boje, kistove, pera i tuš. Zalijepila sam prvi papir na vrtni stol koji je u to doba dana bio još uvijek u hladu i počela slikati... što god mi je došlo. Prekrasno je bilo ovako neometano naprosto uživati u stvaranju.

Radost i entuzijazam

Taman kad sam se dovoljno „nacrtala“ ulicom je prošla jedna moja draga prijateljica i mahnula mi u porolazu, kako to obično čini. Odlučila sam je pozvati da zastane ako može pa da popijemo kavu u vrtu. S veseljem je prihvatila pa smo čavrljale i smijale se...

Tako sam ja provela Svoj dan i mogu reći da me energija tog dana toliko napunila radošću i entuzijazmom da sam bila dobre volje još nekoliko slijedećih tjedana.

I zato vas pozivam da ozbiljno razmislite o proglašenju svog dana! Najvažnije pravilo je da u tom danu ne smije biti nikakvih upliva izvana, uobičajenih obaveza, usluga nekom drugom, baš niti jedno jedincato „moram“! Nego samo sve što vaše srce zaželi! A bar jedan takav dan godišnje si baš svatko može organizirati i pruštiti! Oslobodite si svoj dan i oslobodite sebe u njemu! Odaberite svoj datum evo ovog trenutka!

Možda i vi već dugo čeznete da:
  • Pročitate knjigu koju ste kupili odavno, a nikako da je uzmete u ruke.
  • Napravite svoj vision-board.
  • Da se uvalite u toplu kadu punu pjene i upalite svjećice za ugođaj.
  • Polako i s pažnjom izmasirate vlastita stopala.
  • Primijenite znanja naučena na kreativnom tečaju.
  • Isprobate onaj sjajan recept.
  • Prošetate parkom polako, uživajući u prirodi.

Teme
Linker
18. rujan 2021 05:42