Ovaj put vam želim skrenuti pažnju na jedno važno životno pitanje - u kojoj mjeri u svojim planovima i akcijama slušate vlastiti unutarnji osjećaj, a koliko mišljenja i pretpostavke ljudi oko vas?
Evo jednog svježeg doživljaja iz mog života
Svi mediji ovoga ljeta stalno bruje o strašnim vrućinama. Pa se moj tata zabrinuo kako će to podnijeti ako ode na more. U vikendici smo naime imali samo stropne ventilatore.
"Mislim da je vrijeme da konačno uvedemo klime i riješimo taj problem!"- zaključila sam.
No, apsolutno svaka osoba koja me upitala hoću li dovesti tatu na more imala je slično mišljenje o mojoj ideji postavljanja klima:"Nećeš tako lako sada naći instalatere, ovako usred sezone. Svi su rasprodani. Nema radnika. A i teško ćeš naći one koji koće doći u Lukovo." Osim toga, svima se ta montaža činila komplicirana – „Ne možeš vanjske klime staviti na prednju stranu kuće, a straga su pak ormari, gdje ih uopće možeš staviti?“
Uglavnom, opća sumnja i moj naum. Uključujući i tatu, naravno.
A ja sam imala osjećaj da će to ići lako. Pa sam na internetu našla tri potencijalne tvrtke. Čim sam nazvala prvu, iz Crikvenice, odmah sam s vlasnikom dogovorila sve detalje. I montažu za iduću srijedu, baš kako mi je odgovaralo. A i cijena je bila vrlo pristojna.
"Putujemo u utorak!"- najavila sam tati i bratu -„U srijedu stižu klime!".
"Ali kako ćemo putovati po toj vrućini?"- tata je i dalje bio zabrinut – „Prognoza kaže da će biti 39°C."
"Prognoze često griješe, možda se vrijeme do tada promijeni."- otpovrnula sam ja - "Uostalom, možemo putovati navečer."
Kako se vi ponašate u takvim situacijama? Slušate li zabrinuta mišljenja drugih ljudi ili svoj unutarnji osjećaj? Što prevagne u vašim akcijama i planovima?
U taj je utorak (vidi čuda) odjednom pala kiša. I toliko rashladila zrak da je tata, dok smo se te večeri vozili kroz Gorski Kotar, zamolio da u autu uključim grijanje jer mu je bilo hladno. Toliko o vjerovanju prognozama.
A klime su evo postavljene. Monteri su po dogovoru stigli u srijedu i postavili sve po rasporedu koji sam im objasnila - našlo se rješenje za sve što je na prvu djelovalo kao problem.
Stvari su često jednostavnije nego se mnogima čine. Pogotovo ako si dopustimo slušanje vlastitog unutarnjeg vodstva.
Intuicija
Gledajući unatrag, moj unutarnji osjećaj me baš uvijek ispravno vodio i kad god sam ga poslušala, nikad nisam pogriješila. No nasuprot toga, ako bih iz nekog razloga poslušala tuđe mišljenje, suprotno mojem unutarnjem osjećaju, to se kasnije pokazalo kao pogreška.
Esencijalno je da vjerujte sebi, svojoj intuiciji!
To je pogotovo bitno kod važnih životnih odluka - tu na prvom mjestu slušajte svoje srce, svoje tijelo, svoj dojam. Čak je ponekad mudro baš nikoga ne pitati za mišljenje.
Baš kao što ja nisam nikoga pitala kad sam pred 14 godina odlučila promijeniti zanimanje. Da sam pitala, svi bi mi tada vjerojatno savjetovali da to nikako nema smisla i da nije razborito. Ali moj unutarnji osjećaj znao je bolje.
Dopustite svakome da ima svoje mišljenje i stav, ali prema tuđima nikada nemojte krojiti svoje!