U kratkom vremenu od prošlotjedne kolumne do ove svijet je postao sasvim drugačije mjesto. Mjesto u kojem su odjednom sve oči uprte u rat koji je upravo pokrenut. A stanje koje je u posljednje vrijeme konačno bilo počelo jenjavati, naglo se opet probudilo - stanje posvemašnje zabrinutosti. Upravo o tome vam imam potrebu pisati. Ustvari, želim vam postaviti pitanje - ako ste zabrinuti zbog ove ili bilo koje situacije u svijetu, kako točno i kome tom zabrinutošću pomažete?
Baš je važno da svi zastanemo i osvijestimo koji su se sve osjećaji u nama probudili od prošlog četvrtka. Briga, zgranutost, ljutnja, suosjećanje, nemoć? Sjećanja na ratna stradanja na našim područjima? Baš svaki je rat tragičan i nepravedan i prirodno je da snimke ratnih stradanja izazivaju sve te osjećaje u vama. Ali u ovim vremenima sve snažnijeg buđenja svijesti širom svijeta, važno je da sve te emocije zamjećujemo i zatim svjesno odlučujemo hoćemo li im se prepustiti, hoćemo li u njih uroniti i dopustiti im da oboje naš dan ili ćemo se svjesno odlučiti za nešto drugo.
Izraz istinskog suosjećanja i pomaganja
Svi osjećaji straha, zgražanja, osuđivanja i žalosti mogu kreirati dojam da tako pokazujete kako ste brižno i suosjećajno ljudsko biće, ali istina je ustvari da time baš nikako i nikome ne pomažete.
A kako to već sa sinkronicitetima biva, u petak sam sređivala jedan dio svojeg ureda i u jednom od ormarića pronašla knjigu koju sam već bila zaboravila da imam - knjigu Tonyja Samare „Mudrost šamana“. Pa sam ju opet počela čitati i podsjetila se jedne od njegovih priča koja nam je baš važna poruka za današnje vrijeme.
Naime, autor je još kao mladić proveo nekoliko mjeseci u džunglama Amazone, otkrivajući jednu sasvim drugačiju kulturu od zapadnjačke. Jednog dana kad se s nekolicinom urođenika vozio rijekom u drvenom kanuu, udarili su u prevrnuto deblo. Iz njega je izletio roj otrovnih pčela i izboo urođenika koji je sjedio na pramcu. Dok su se vozili natrag prema selu, Tony je osjećao strah, zabrinutost i sažaljenje prema čovjeku koji je patio. No ostali u kanuu su se smijali i sve okretali na šalu. Kad ih je poslije upitao zbog čega su se tako ponašali, objasnili su mu da bi njihovi strahovi i briga samo još pogoršali stanje čovjeka koji je i sam bio u boli i strahu, moguće je i da bi izgubio život. A ovako, oni su svojim smijehom namjerno djelovali na njega iscjeljujuće i oslobađali ga boli. To je bio izraz istinskog suosjećanja i pomaganja.
Ovakav bismo pristup svi trebali usvojiti. Ako bilo koja osoba ili narod pati, najmanje mu je potreban vaš jad i očaj vezan uz tu situaciju. Ako je kod nas trenutno mir, onda se tome miru trebamo radovati, u sebi ga osnaživati i postati što snažniji izvor osjećaja mira, mudrosti, ljubavi i nade za sve one koje u ovom trenutku ugrožava rat.
Kad mislite na Rusiju i Ukrajinu, zamišljajte kako objema nacijama šaljete mir i blagost iz svog srca. Meditirajte kreirajući mir u tom području i buđenje što više ljubavi i prihvaćanja u srcima svih uključenih. Šaljite i konkretnu pomoć ako možete i želite.
Na temelju informacija koje sam dobila od nekih svjetskih duhovnih učitelja, čini se da je u ovom tjednu posebno važno da svi unutar sebe pronađemo što više mira, sigurnosti i ljubavi i da budemo generatori i širitelji upravo tih osjećaja za sve one kojima je trenutno teško.
I neka vas ni slučajno ne grize savjest ako se ovih dana smijete i zabavljate. Radost nam je sada svima najpotrebnija iscjeljujuća vibracija. Stvarajte je i širite kad god i kome god možete!
I ja ću zajedno s vama.
Sanjine radionice i savjetovanja uvijek možete naći OVDJE.