Ovih dana razmišljam o jednoj vrlo uobičajenoj i svakodnevnoj temi, s kojom se svi stalno susrećemo, a to je tema brige o drugima naspram brige o sebi.
Naime u kolektivnoj svijesti naših krajeva, pogotovo kod žena, još je uvijek dosta jak obrazac postavljanja brige o drugima na važnije mjesto od njege samih sebe i taj obrazac kao da se prenosi s koljena na koljeno, s majke na kćer, čak potpuno nesvjesno.
Iako u tom obrascu postoje barem dvije lijepe i pozitivne karakteristike, uočila sam i dvije koje su puno manje dobre.
Ono što je lijepo u brizi o drugima je to što kroz nju izražavamo i živimo svoju duboko usađenu (i prirodnu) žensku majčinsku brižnost. Ta vrsta brižnosti i ljubavi izuzetno je potrebna, čini puno dobra na ovome svijetu i daje drugima osjećaj zaštićenosti i sigurnosti.
Brižnost prema drugima je jedna od najvažnijih komponenti međuljudskih odnosa i ljudskosti općenito.
Također, kad se brinemo o drugima, mi sami se osjećamo dobrima i korisnima, osjećamo da smo dobre i ispravne osobe.
Druga strana medalje
No u toj priči na žalost postoji i druga strana medalje. Pa mi se čini važnim da si iskreno priznamo kako nam je svima puno lakše usmjeravati pažnju na nekog drugog (nemoćnog roditelja, razigrano dijete ili prijateljicu s problemima), nego na samoga sebe. Da nam je jednostavnije baviti se izvršavanjem obveza prema drugima, nego se potruditi naći vrijeme da se pozabavimo vlastitim zdravljem - da primjerice konačno počnemo vježbati ili uvedemo drugačiju prehranu. Usprkos obvezama. Pomaganje drugima često postane nesvjestan bijeg od odgovornosti prema samima sebi. Bijeg za koji pred sobom imamo uvijek čvrsto moralno opravdanje. Izgovor koji sami sebi priznajemo kao neporeciv. Baš kao da stavljanje sebe u drugi plan čini sastavni dio paketa „Dobra sam osoba“. Jeste li zamijetili takav obrazac kod sebe ili kod nekoga koga poznajete?
I što se onda dogodi kad dugotrajno živite takav životni stav? Druga ne baš pozitivna stvar. Osoba čiji je fokus neprestano bio na brizi o drugima, pri tom zanemarujući potrebe svoje duše i tijela, dovede se u zdravstvenu situaciju zbog koje onda netko drugi mora sebe staviti u drugi plan da bi se mogao brinuti i njoj. I ciklus se nastavlja...
Začarani krug
Kako bismo što prije svi kolektivno izašli iz tog začaranog kruga, važno je da svatko od nas svjesno potraži i pronađe način da na toj vagi kreira što bolju ravnotežu - da i dalje budemo tu za one koji nas trebaju, ali da istovremeno vlastito zdravlje i dobrobit stavimo na najvažnije mjesto.
Svi u teoriji znamo da smo drugima najbolja pomoć ako smo mi sami dobro, no koliko to zaista provodimo u praksi? Kad god sebi počnete objašnjavati da su vaše obveze zaista izuzetno važne i da jednostavno niste imali vremena prošetati ili si priuštiti neko malo zadovoljstvo, molim vas da zastanete, sastavite popis onoga što bi bilo važno napraviti za vaše zdravlje i dobrobit i odmah u raspored za svaki od sljedećih tjedana ubacite bar po jednu takvu stvar u vrijeme za koje znate da ćete ga moći odvojiti. Pa poslije sve ostale obveze raspoređujte oko toga.
Jer važno je da se često prisjetite - svima oko sebe, sada i u budućnosti, najbolje možete pomoći ako se svakodnevno prvenstveno dobro brinete o sebi samima!
Sanjine radionice i savjetovanja uvijek možete pronaći OVDJE.