Jučer sam gulila naranču. Prvo sam odrezala oba kraja, a zatim nožem povukla ravne linije naokolo kroz dubinu debele narančaste kore - poput kriški. Tako da sam zatim s lakoćom mogla oguliti te ‘kriškaste‘ komade kore. Radeći to, sjetila sam se svoje none koja je živjela u Rijeci i koja je već dugo pokojna - ona me tome naučila. Jednog ljeta, još dok sam bila djevojčica, nona me vidjela kako noktima čupam male komadiće kore kako bih ogulila naranču pa mi je rekla: "Ne radi se to tako, sad ću ti pokazati puno jednostavniji i brži način!" I onda mi je demonstrirala ovakvo kriškasto guljenje. Meni je to bilo pravo otkriće i od tada uvijek na taj način gulim naranče. I svaki puta se sjetim none. Baš svaki.
Popodne istog dana sam vadila rublje iz perilice. Kad sam sve izvadila u prijenosnu košaru, još jednom sam zavrtjela bubanj - da nije možda koji komad ostao zalijepljen za unutarnja rebra. I doista, jedna se plava čarapa bila lukavo sakrila. Taj mali trik - da nakon svakog pranja treba napraviti provjeru dodatnim okretanjem bubnja poučila me mama. Jednom davno, tko zna kojom prilikom. No od tada se ja, ama baš svaki puta kad zavrtim taj bubanj, uvijek sjetim nje.
Dok sam zatim vješala rublje na sušilo i razmišljala o ovoj temi, shvatila sam da za svaku čarapu tražim njezin par da ih objesim zajedno. To sam vidjela od naše dugogodišnje obiteljske pomagačice Zore. Uvijek bi tako objesila čarape pa ih je poslije bilo puno jednostavnije složiti i spariti. Kad god tako vješam čarape, pomislim na Zoru.
Što vam želim reći pomoću ova tri primjera koja sam navela?
Želim vas potaknuti da osvijestite kako poučavanjem drugih ljudi korisnim stvarima ili pak bivajući pozitivnim primjerom, možete zauvijek ostati u njihovim mislima! Jeste li svjesni da će vas se oni vjerojatno sa zahvalnošću sjetiti svaki puta kad to naučeno budu upotrebljavali u svom životu?
Sjetite li se i vi svaki puta osoba koje su vas nečemu korisnom poučile, u trenucima kad to naučeno primjenjujete? Sigurna sam da je odgovor potvrdan. Takve male stvari povezuju ljude, pokazuju da nam je stalo jednima do drugih.
Osim toga, ako ponekad razmišljate o tome po čemu će vas se jednog dana pamtiti, čega će se drugi ljudi vezano uz vas najviše sjećati, možda pomišljate na neke velike događaje, uspjehe ili geste. No istina je da će vas se mnogi najviše sjećati po sitnicama - po nekoj šali, anegdoti ili uzrečici, ali i upravo po ovim malim poukama i gestama o kojima vam pričam, po malim pomacima kojima ste im život učinili jednostavnijim ili ljepšim, kojima ste im pomogli ili ste im bili nadahnuće.
I zato, svjesno dijelite svoja znanja, svoje korisne spoznaje, olakšajte drugima život na načine za koje ste otkrili da olakšavaju vaš. Život je i satkan od takvih sitnica i svi smo mi povezani upravo onime što od srca i s ljubavlju dijelimo jedni s drugima.
Uživajte svaki dan u tom dijeljenju i povezivanju!